bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
1 Samuel 30
1 Samuel 30
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 31 →
1
David i njegovi ljudi stigli su trećega dana u Siklag, nakon što su Amaličani izvršili upad u Negev i Siklag. Napali su Siklag i spalili ga.
2
Zarobili su žene i one koji su bili u gradu, mlado i staro; nisu ubili nikoga, nego su ih odveli i otišli svojim putem.
3
Kad je David sa svojim ljudima ušao u grad, video je da je grad spaljen, i da su njihove žene, sinovi i ćerke zarobljeni.
4
Tada su David i narod koji je bio s njim zakukali, i plakali su dok im nije ponestalo snage za plakanje.
5
Bile su zarobljene i obe Davidove žene, Ahinoama iz Jezraela i Avigeja, Navalova udovica iz Karmila.
6
David se našao u velikoj neprilici, jer su ljudi pretili da će ga kamenovati. Naime, svi su ljudi bili ogorčeni zbog svojih sinova i ćerki. Ali David se ohrabrio u Gospodu, svome Bogu.
7
Tada David reče svešteniku Avijataru, sinu Ahimelekovom: „Donesi Efod!“ Avijatar donese Efod Davidu.
8
David je pitao Gospoda za savet: „Da li da krenem u poteru za tom četom pljačkaša? Hoću li ih stići?“ Gospod mu odgovori: „Kreni u poteru, jer ćeš ih svakako stići i izbaviti narod.“
9
Tada je David otišao sa šest stotina ljudi, pa su došli do potoka Vosora, gde su neki ostali.
10
David je nastavio poteru sa četiri stotine ljudi, a dve stotine ih je stalo, jer su bili previše iscrpljeni da pređu preko potoka Vosora.
11
Tada su u polju našli nekog Egipćanina i odveli ga Davidu. Dali su mu hleba da jede i vode da pije.
12
Zatim su mu dali grudvu smokava i dva suva grozda. Kad je to pojeo, oporavio se, jer tri dana i tri noći nije jeo ni hleba niti je pio vode.
13
David ga upita: „Čiji si i odakle si?“ Mladić odgovori: „Ja sam Egipćanin, rob jednog Amaličana. Moj me je gospodar ostavio, jer sam se razboleo pre tri dana.
14
Mi smo upali u Negev Hereta, u Judina područja, u Negev Haleva i spalili Siklag.“
15
David ga ponovo upita: „Možeš li me odvesti do tih pljačkaša?“ On odgovori: „Zakuni mi se Bogom da me nećeš pogubiti i da me nećeš izručiti mome gospodaru, pa ću te odvesti do pljačkaša.“
16
A kada ga je odveo dole, gle: oni se raširili po svem onom kraju jedući, pijući i veseleći se zbog velikog plena koji su odneli iz filistejske zemlje i iz Judine zemlje.
17
David ih je tukao od sumraka sve do večeri sledećeg dana. Niko od njih nije pobegao, osim četiri stotine mladića koji su uzjahali kamile i pobegli.
18
David je izbavio sve što su Amaličani uzeli, a izbavio je i obe svoje žene.
19
Ništa im nije nestalo, ni malo ni veliko, ni sinovi ni ćerke, ni plen, niti išta od svega što su im uzeli; sve je to David vratio.
20
David je prisvojio svu sitnu i krupnu stoku. To stado su terali ispred svoje stoke i govorili: „Ovo je Davidov plen!“
21
Zatim je David došao k onim dvema stotinama, koji su bili suviše iscrpljeni da prate Davida, a koje su ostavili kod potoka Vosora. Oni su izašli u susret Davidu i narodu koji je bio s njim. Tada je David pristupio ljudima i pozdravio ih.
22
Ali svi zlonamernici i ništarije koji su išli s Davidom progovoriše: „Pošto nisu išli s nama, nećemo im dati ništa od plena koji smo izbavili, nego svako neka uzme svoju ženu i decu, pa neka idu!“
23
Tada David reče: „Ne radite tako, braćo moja, s onim što nam je dao Gospod. On nas je sačuvao i predao nam u ruke četu pljačkaša koji su nas napali.
24
Ko će vas poslušati u ovome? Nego, koliki deo ide onome koji ide u bitku, toliki deo ide onome koji ostaje kod opreme; deliće na ravne časti.“
25
Tako je bilo od onog dana i nadalje. David je to uveo kao uredbu i propis za sav Izrailj do današnjeg dana.
26
Kad se David vratio u Siklag, poslao je deo plena starešinama Jude, koji su mu bili prijatelji, i poručio: „Evo, ovo je poklon za vas od plena Gospodnjih neprijatelja.“
27
To je bilo za one u Vetilju, Ramot-Negevu, Jatiru;
28
Aroiru, Sifmotu, Estemoji;
29
i za one u Rahalu, Jerameilu i u kenejskim gradovima;
30
u Ormi, Vor-Asanu, u Atahu,
31
u Hevronu i u svim mestima gde je David dolazio sa svojim ljudima.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31