bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
2 Kings 4
2 Kings 4
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 5 →
1
Žena jednog od proročkih sinova zavapi Jeliseju: „Tvoj sluga je umro a ti znaš da se tvoj sluga bojao Gospoda. A sad je došao zajmodavac da odvede moja dva sina da mu budu robovi.“
2
Jelisej joj odgovori: „Šta da uradim za tebe? Šta imaš u kući?“ Ona reče: „Tvoja sluškinja nema ništa u kući osim jednog krčaga ulja.“
3
On joj reče: „Idi i pozajmi prazne posude od svih svojih suseda; neka ih ne bude malo.
4
Zatim uđi i zatvori vrata za sobom i za svojom decom, pa nalivaj ulje u sve te posude; i kako se koji napuni, ti ga skloni.“
5
Ona ode od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj donosili posude, a ona je nalivala u njih.
6
Kad su sve posude bile pune, ona reče svom sinu: „Donesi mi još posuda.“ Ali on joj reče: „Nema više posuda.“ Tada je ulje stalo.
7
Ona dođe i reče to čoveku Božijem, a on joj reče: „Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug; ti i tvoji sinovi ćete živeti od onoga što ostane.“
8
Jednog dana je Jelisej prolazio kroz Sunem. Tamo je živela jedna bogata žena, koja ga je molila da jede kod nje. I tako, kad god je prolazio, svraćao bi tamo na obed.
9
Ona reče svom mužu: „Evo, znam da je čovek koji stalno prolazi ovuda sveti Božiji čovek.
10
Hajde da mu napravimo malu sobu na krovu, i da mu namestimo ležaj, sto, stolicu, i svećnjak, da se smesti tamo kad god svrati kod nas.“
11
Jednog dana kad je došao, otišao je u gornju sobu i legao tamo.
12
On reče svome sluzi Gijeziju: „Pozovi onu Sunamku.“ Kad ju je pozvao, ona je stala pred njega.
13
Tada mu reče: „Evo, bacila si se u toliku brigu zbog nas. Šta da učinimo za tebe? Hoćeš li da se zauzmemo za tebe kod cara, ili zapovednika vojske?“ Ona odgovori: „Živim među svojim narodom.“
14
Jelisej upita: „Šta bi moglo da se učini za nju?“ Gijezije reče: „Ona nema sina, a muž joj je star.“
15
Jelisej reče: „Pozovi je.“ Kad ju je pozvao, stala je na vrata.
16
Tada joj je rekao: „Dogodine u ovo vreme držaćeš sina u naručju.“ Ona reče: „Neka moj gospodar, čovek Božiji, ne zavarava svoju sluškinju.“
17
Ipak, žena je zatrudnela i rodila sina dogodine u to vreme, kao što joj je Jelisej rekao.
18
Dete je poraslo. Jednog dana je otišao svome ocu sa žeteocima.
19
Tada se požalio svome ocu: „Moja glava, moja glava!“ Otac je rekao jednom momku: „Odnesi ga njegovoj majci.“
20
On ga je poneo i doneo ga njegovoj majci. On je sedeo u njenom krilu do podneva, a zatim je umro.
21
Tada je otišla i položila ga na krevet čoveka Božijeg. Zatim je zatvorila vrata za sobom i izašla.
22
Onda je pozvala svoga muža i rekla: „Pošalji mi, molim te, jednog momka i jednog magarca, da brzo odem kod čoveka Božijeg i da se vratim.“
23
On je upita: „Zašto danas hoćeš da ideš kod njega? Nije ni mladina, ni subota.“ Ona reče: „Sve je u redu.“
24
Kad je osedlala magarca, rekla je momku: „Povedi, i kreći! Ne usporavaj radi mene, osim ako ti kažem.“
25
Ona ode i dođe k čoveku Božijem na goru Karmil. Kad ju je čovek Božiji video izdaleka, rekao je svome sluzi Gijeziju: „Eno one Sunamke!
26
Požuri joj sad u susret i pitaj je: ’Jesi li dobro? Da li ti je muž dobro? Da li ti je dete zdravo?’“ Ona reče: „Sve je u redu.“
27
Kad je došla k čoveku Božijem na goru, uhvatila se za njegove noge. Gijezije priđe da je odmakne, ali mu čovek Božiji reče: „Pusti je, jer joj je duša ogorčena, a Gospod je to sakrio od mene; nije mi rekao.“
28
Ona reče: „Jesam li tražila sina od moga gospodara? Zar ti nisam rekla: ’Ne obmanjuj me!’?“
29
Jelisej reče Gijeziju: „Opaši se, uzmi moj štap i idi. Ako te neko sretne, ne pozdravljaj ga, a ako te neko pozdravi, ne odgovaraj mu. Zatim stavi moj štap dečaku na lice.“
30
Dečakova majka reče: „Živoga mi Gospoda i tvoga mi života, neću te ostaviti.“ Tako on ustane i pođe za njom.
31
A Gijezije pođe ispred njih i stavi štap na dečakovo lice, ali nije bilo ni glasa, ni znaka života. On se vrati. Kad se sreo s Jelisejem rekao mu je: „Dečak se nije probudio.“
32
Jelisej uđe u kuću, a ono, na njegovoj postelji leži mrtav dečak.
33
Pošto je ušao, zatvorio je vrata pred ono dvoje, pa se pomolio Gospodu.
34
Onda je stao na postelju, legao na dečaka, i metnuo svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, i svoje dlanove na njegove dlanove. I dok je tako bio ispružen nad dečakom, ugrejalo se dečakovo telo.
35
Zatim je ustao i prošetao se gore-dole po kući, pa je stao na postelju i ispružio se nad dečakom. Tada dečak kihnu sedam puta i otvori oči.
36
Zatim pozva Gijezija i reče: „Pozovi onu Sunamku.“ On je pozva. Kad je došla k njemu, on joj reče: „Uzmi svoga sina.“
37
Ona uđe, pade pred njegove noge, pokloni mu se do zemlje, uze svoga sina i izađe.
38
Jelisej se vratio u Galgal. A bila je glad u zemlji. Dok su proročki sinovi sedeli pred njim, on reče svome sluzi: „Pristavi veliki lonac i skuvaj varivo za proročke sinove.“
39
Jedan od njih ode u polje da nabere bilja i nađe divlju lozu. Nabrao je s nje divljih plodova i njima napunio svoj plašt. Kad se vratio, nasekao ih je u lonac s varivom, ne znajući kakvi su.
40
Naliju oni čorbu ljudima, ali čim su počeli da jedu, počnu da viču, govoreći: „Smrt je u loncu, čoveče Božiji!“ I nisu mogli da jedu.
41
On reče: „Dajte brašno ovamo!“ Onda je bacio brašno u lonac i rekao: „Naspite narodu da jede.“ I ništa više štetnog nije bilo u loncu.
42
Neki čovek dođe iz Vet-Salisa i donese čoveku Božijem dvadeset ječmenih hlebova od prvine plodova, i nešto svežeg klasja žita u torbi. Rekao je: „Daj ljudima da jedu.“
43
Njegov sluga reče: „Kako da iznesem ovo pred stotinu ljudi?“ Jelisej reče: „Daj narodu da jede, jer govori Gospod: ’Ješće i preostaće.’“
44
Tada je izneo pred njih, pa su jeli, i još im je ostalo, po reči Gospodnjoj.
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25