bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Acts 26
Acts 26
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 25
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 27 →
1
Agripa se onda obratio Pavlu: „Dozvoljava ti se da govoriš u svoju odbranu.“ Tada je Pavle ispružio svoju ruku i započeo svoju odbranu:
2
„Smatram sebe srećnim, o, care Agripa, što ću se baš pred tobom braniti od svega za šta me Jevreji optužuju,
3
tim pre što znam da si dobro upućen u judejske običaje i sporna pitanja. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.
4
Svi Jevreji znaju kakav način života sam provodio od najranije mladosti među svojim narodom u Jerusalimu.
5
Oni me znaju od ranije, pa mogu, ako hoće, da potvrde da sam kao farisej živeo po najstrožem pravcu naše vere.
6
A sada mi se sudi zbog moje nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima.
7
Isto tako se i dvanaest naših plemena, koja predano služe Bogu danju i noću, nadaju ispunjenju istog obećanja. Zbog te nade me, o, care, Jevreji optužuju.
8
Zar smatrate neverovatnim da Bog uskrsava mrtve?
9
Pa i ja sam bio uveren da se moram svim silama suprotstaviti imenu Isusa Nazarećanina,
10
što sam i činio u Jerusalimu. Kad sam dobio ovlaštenje od vodećih sveštenika, ja sam mnoge svete zatvorio, a kada su ih ubijali, ja sam davao svoj pristanak.
11
Po svim sinagogama sam ih kažnjavanjem prisiljavao da se odreknu svoje vere. U svome prekomernom besu, proganjao sam ih čak i po stranim gradovima.
12
Povodom toga sam se zaputio u Damask sa ovlašćenjem i odobrenjem od vodećih sveštenika.
13
Negde oko podne, o, care, na putu sam ugledao svetlost sa neba, koja je mene i moje saputnike obasjala jače od sunčevog sjaja.
14
Svi smo popadali na zemlju, a ja sam čuo glas koji mi se obratio na jevrejskom jeziku: ’Savle! Savle! Zašto me progoniš? Teško ti je da se ritaš protiv bodila.’
15
’Ko si ti, gospodine?’ — upitao sam. Gospod mi je odgovorio: ’Ja sam Isus koga ti progoniš.
16
Ustani i stani na svoje noge! Objavio sam ti se da bih te postavio za svog slugu i svedoka onoga što si video i onoga što ću ti objaviti.
17
Ja ću te izbavljati od tvoga naroda i od neznabožaca. Njima te šaljem,
18
da im otvoriš oči kako bi se odvratili od tame k svetlu i od satanske vlasti k Bogu, te da bi primili oproštenje od greha i deo među onima koji su posvećeni verom u mene.’
19
Otada, care Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju.
20
Prvo sam propovedao onima u Damasku, te u Jerusalimu i u celoj Judeji, a potom i neznabošcima, da treba da se pokaju od greha i da se okrenu Bogu čineći dela koja dokazuju pokajanje.
21
Zato su me Jevreji uhvatili u hramu i pokušali da me ubiju.
22
Međutim, Bog mi je pomagao sve do današnjega dana, te stojim tu i svedočim i neuglednima i uglednima. Ja ne govorim ništa drugo osim onoga što su Proroci i Mojsije rekli da će se dogoditi:
23
da će Hristos postradati i da će, kao prvi koji je uskrsnut iz mrtvih, navestiti svetlo narodu izrailjskom i neznabošcima.“
24
Dok se Pavle branio ovim rečima, Fest glasno uzviknu: „Nisi pri zdravom razumu, Pavle! Velika učenost ti muti razum!“
25
Pavle odgovori: „Nisam ja lud, uvaženi Feste, nego govorim istinite i razumne reči.
26
Sve ove stvari su poznate i caru kome slobodno govorim. Uveren sam, naime, da mu ništa od toga nije nepoznato, jer se to nije dogodilo u nekom zapećku.
27
Care Agripa, veruješ li Prorocima? Znam da veruješ.“
28
„Još malo, pa ćeš me ubediti da postanem hrišćanin“ — rekao je Agripa Pavlu.
29
„Daj Bože da, pre ili kasnije, ne samo ti, već i svi koji me danas slušaju, postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.“
30
Posle ovoga ustadoše car, namesnik i Vernika kao i svi koji su sa njima sedeli.
31
Odlazeći, razgovarali su među sobom: „Ovaj čovek ne čini ništa što zaslužuje smrt ili tamnicu.“
32
Agripa reče Festu: „Ovaj čovek bi mogao da bude oslobođen da se nije pozvao na cara.“
← Chapter 25
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 27 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28