bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Matthew 13
Matthew 13
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 12
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 14 →
1
Onoga dana Isus je izašao iz kuće i seo uz jezero.
2
Oko njega se okupilo mnogo sveta, pa je morao da sedne u jednu lađicu, dok je sav narod stajao na obali.
3
Mnogo im je govorio služeći se pričama: „Gle, izađe sejač da seje.
4
I kako je sejao, neka zrna su pala kraj puta. No, došle su ptice i pozobale ih.
5
Druga zrna su pala na kamenito tle, gde nisu imala mnogo zemlje. Brzo su iznikla, jer zemlja nije bila duboka.
6
Ali kada je sunce sinulo, spržilo je biljke, i pošto nisu imale koren, posušile su se.
7
Neka zrna su pala među trnje. Trnje naraste i poguši biljke.
8
Ipak, neka zrna su pala na dobru zemlju i donela rod: neka stostruko, neka šezdesetostruko, a neka tridesetostruko.
9
Ko ima uši, neka sluša!“
10
Tada mu pristupe njegovi učenici i upitaju ga: „Zašto im govoriš kroz priče?“
11
Isus im odgovori: „Vama je dano da saznate tajne Carstva nebeskog, a njima nije dano.
12
Jer ko ima, njemu će se dodati i izobilovaće, a onome koji nema, oduzeće se i to što ima.
13
Zato im govorim kroz priče, zato što gledaju, a ne vide, slušaju, a ne čuju i ne razumeju.
14
Na njima se ispunjava Isaijino proroštvo koje glasi: ’Slušaćete i nećete razumeti, gledaćete i nećete videti.
15
Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, uši su svoje začepili, oči su svoje zatvorili, da očima ne vide, da ušima ne čuju, da srcem ne razumeju i obrate se, da ih ja iscelim.’
16
A vaše oči su blažene što gledaju, i vaše uši što slušaju.
17
Jer zaista vam kažem: mnogi proroci i pravednici su želeli da vide ono što vi gledate, ali nisu videli, i da čuju što vi slušate, ali nisu čuli.
18
Vi poslušajte, dakle, šta znači priča o sejaču.
19
Svakome ko sluša reč o Carstvu, a ne razume, dolazi Zli i otima što mu je posejano u srcu. To je ono seme što je uz put posejano.
20
A seme posejano na kamenito tle, to je onaj koji kad čuje Božiju reč, odmah je sa radošću prihvata,
21
ali pošto reč nije uhvatila korena u njemu, biva nepostojan. Kad nastane nevolja ili progonstvo zbog reči, on odmah otpada.
22
Ono seme što je posejano u trnje, to je onaj koji čuje reč, ali briga za ovozemaljske stvari i zavodljivost bogatstva uguše reč, te ostaje bez ploda.
23
A seme posejano na dobro tle, to je onaj koji reč sluša i razume, te onda zaista daje plod: stostruko, šezdesetostruko i tridesetostruko.“
24
Isus im je ispričao drugu priču: „Carstvo nebesko je slično čoveku koji je posejao dobro seme na svojoj njivi.
25
Ali dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, poseje kukolj među žito i ode.
26
Kada je usev izrastao i doneo plod, pokazao se i kukolj.
27
Sluge pristupiše svome domaćinu, pa mu rekoše: ’Gospodaru, nisi li ti posejao dobro seme na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’
28
’To je uradio neprijatelj’, odgovori im domaćin. Sluge ga onda upitaše: ’Hoćeš li, onda, da odemo i da ga pokupimo?’
29
Domaćin im odgovori: ’Ne, da ne biste sa kukoljem iščupali i žito.
30
Ostavite neka oboje rastu do žetve. A u vreme žetve ću reći žeteocima: skupite prvo kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito odnesite u moju žitnicu.’“
31
Isus im je izložio drugu priču: „Carstvo nebesko je slično gorušičnom zrnu koje čovek uzme i poseje na svojoj njivi.
32
Ono je doduše manje od sveg semenja, ali kada izraste, nadvisuje ostalo rastinje i postaje drvo na koje dolaze ptice nebeske i gnezde se po njegovim granama.“
33
Ispričao im je još jednu priču: „Carstvo nebesko je slično kvascu koji žena uzme i umesi sa tri mere brašna, dok sve testo ne uskisne.“
34
Sve ovo je Isus ispričao narodu kroz priče, i bez priča im ništa nije govorio,
35
da bi se ispunilo ono što je Bog rekao po proroku: „Moj govor biće u pričama, objaviću što je sakriveno od postanka sveta.“
36
Isus je onda raspustio narod i ušao u kuću. Njegovi učenici su došli k njemu i rekli mu: „Razjasni nam priču o kukolju na njivi.“
37
On im odgovori: „Sejač dobrog semena je Sin Čovečiji.
38
Njiva predstavlja svet. Dobro seme su podanici Carstva, a kukolj su podanici Zloga.
39
Neprijatelj koji je posejao kukolj — to je đavo. Žetva je svršetak sveta, a žeteoci anđeli.
40
I kao što se kukolj sakuplja i spaljuje, tako će biti na svršetku sveta.
41
Sin Čovečiji će poslati svoje anđele da sakupe iz njegovog Carstva sve one što navode na greh i one koji čine bezakonje,
42
pa će ih baciti u peć ognjenu. Tamo će biti plač i škrgut zuba.
43
Tada će pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svojega. Ko ima uši, neka sluša!
44
Carstvo nebesko je slično i blagu sakrivenom u polju, koje čovek nađe. On ga tada sakrije i sav radostan ode da proda sve što ima, pa kupi ono polje.
45
Nadalje, Carstvo nebesko je slično trgovcu koji traga za lepim biserima.
46
A kada nađe jedan skupoceni biser, on ode da rasproda sve što ima i kupi ga.
47
Carstvo nebesko je slično i ribarskoj mreži bačenoj u more koja zahvati razne vrste riba.
48
Kada se mreža napuni i izvuku je na obalu, onda ribari sednu, pa dobre ribe stave u sudove, a loše izbace.
49
Tako će biti i na svršetku sveta: izaći će anđeli pa će izdvojiti zle od pravednih
50
i baciti ih u peć ognjenu. Tamo će biti plač i škrgut zuba.
51
Razumete li sve ovo?“ Oni odgovoriše: „Da!“
52
On im onda reče: „Zato je svaki znalac Svetog pisma, poučen o Carstvu nebeskom, sličan domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.“
53
Kada je Isus završio sa ovim pričama, otišao je odande.
54
Došao je u svoj zavičaj i učio meštane u njihovoj sinagogi. Oni su se divili i govorili: „Odakle ovome ovakva mudrost i čuda?
55
Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josif, Simon i Juda?
56
Nisu li i njegove sestre ovde među nama? Odakle mu onda sve to?“
57
Zato ga nisu prihvatili. Isus im reče: „Prorok je bez časti samo u svom zavičaju i u svom domu.“
58
Tu nije učinio mnogo čuda zbog njihovog neverovanja.
← Chapter 12
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 14 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
Recommended Reading
Commentary
Matthew Commentaries
→
Devotional
Matthew Devotional Guide
→
Get This Bible
NSTL Study Bible
→