2 Samuel 16

Bosnian

← Chapter 15 Jump to: Chapter 17 →

1A upravo kada je David prešao preko vrha, gle, u susret mu dođe Siba, Meribaalov sluga, sa nekoliko osedlanih magaraca; na njima bijaše dvjesta hljebova, stotinu kolačića od suhog grožđa, stotinu kolačića sa suhim voćem i jedna mješina vina.

2Tad se kralj obrati Sibi: „Što hoćeš s tim?” A Siba odvrati: „Magarci su namijenjeni da ih jaše kraljev dom, a hljebovi i kolačići za mlade muževe, a vino za one koji u pustinji oslabe!”

3I kralj upita: „A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba odgovori: „Gle, on je ostao u Jerusalemu jer je kazao: ‘Danas će mi dom Izraelov povratit carstvo moga oca!’”

4Tad mu kralj reče: „Gle, neka sve što pripada Meribaalu bude tvoje!” A Siba odgovori: „Klanjam ti se! Dopusti da nađem milost pred tvojim očima, o gospodaru i kralju!”

5No, kada je kralj stigao u Bahurim, gle, odatle izađe neki čovjek od loze Šaulova doma. Zvao se Šimej, jedan od Gerinih sinova; priđe i počne psovati.

6Stane Davida i sve njegove sluge gađati kamenjem, a cijeli narod i svi junaci bili su s njegove lijeve i desne strane.

7A Šimej je ovako psovao i proklinjao: „Bježi, bježi, krvniče, pristalice Beliala!

8Gospod je krv Šaulovog doma, na čiji si kraljevski prijestol došao, sunovratio nazad na tebe, i Gospod je kraljevstvo predao u ruke tvoga sina Abšaloma. Evo, sad te ščepala velika nevolja; jer ti si grešan čovjek, krvnik!”

9No Abišaj, Sarvijin sin, upita kralja: „Zašto da ovo uginulo pseto proklinje moga gospodara, kralja? Dopusti da mu skinem glavu sa ramena!”

10Ali kralj odgovori: „Šta ja imam sa vama, Sarvijini sinovi? Ako mu je Gospod naredio: ‘Psuj Davidu!’, ko će onda upitati: ‘Zašto to činiš?’”

11I David se obrati Abišaju i svim svojim slugama: „Gle, moj sin koji je potekao od moga tijela žudi za mojim životom, zašto ne bi i ovaj Benjaminovac? Pustite ga neka psuje jer mu je Gospod to naložio!

12Možda će se Gospod osvrnuti na moju muku, i možda će Gospod današnje proklinjanje vratiti dobrom!”

13Tako je David išao putem sa svojom pratnjom, a Šimej ih je pratio po strani, na obroncima brda naspram njih, psovao, proklinjao i bacao kamenje i prah.

14No, kada su kralj i narod umorni stigli do Jordana, stanu da malo predahnu.

15Abšalom je uz sav narod i sve muževe Izraela stigao u Jerusalem, i sa sobom doveo i Ahitofela.

16A Husaj, Arčanin, Davidov prijatelj, uđe k Abšalomu pa poče klicati: „Živio kralj! Živio kralj!”

17A Abšalom upita Husaja: „Da li je to tvoja odanost prijatelju? Što nisi pošao s njim?”

18A Husaj odgovori: „Nikada! Jer hoću da pripadam onome i da budem kraj onoga koga je izabrao Gospod, ovaj narod i svi muževi Izraela!

19A nadalje: kome to da služim ako ne njegovom sinu? Kako sam prije služio tvome ocu, tako ću sada služiti tebi!”

20Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: „Savjetuj! Šta nam je činiti?”

21A Ahitofel odgovori: „Lezi sa suložnicama svoga oca, s onima koje je ostavio da čuvaju njegov dom! Onda će cijeli Izrael shvatiti da si omrznuo svome ocu, i osnažit će se ruke svih onih koji su uz tebe.”

22Tad Abšalom razapne šator na krovu i pred svima legne sa suložnicama svoga oca.

23Naime, Ahitofelov savjet je u tim danima vrijedio kao da je neko upitao za Gospodnju naredbu; tako je vrijedio svaki Ahitofel savjet, kod Davida i kod Abšaloma.

← Chapter 15 Jump to: Chapter 17 →