2 Samuel 20

Bosnian

← Chapter 19 Jump to: Chapter 21 →

1No, zadesilo se tako da se tamo nađe jedan ništavan čovjek, Šeba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On zatrubi i viknu: „S Davidom dijela nemamo niti baštine sa Jišajevim sinom, neka svaki od vas u šator svoj pođe, o Izraele!”

2Tad svi Izraelci odu od Davida i krenu za Šebom, sinom Bikrijevim. No, muževi Jude ostanu uz svoga kralja, sve od Jordana do Jerusalema.

3Kada je David stigao do svoje kuće u Jerusalemu, uzme deset suložnica, koje je ostavio tu kako bi čuvale kuće, pa ih zatvori da ih čuva i izdržava; no, nije više sa njima lijegao. Tako su ostale zatvorene do dana svoje smrti; bijaše to udovištvo za muževa života.

4I kralj poruči Amasu: „Pozovi Judine sinove za tri dana! A i ti da budeš prisutan!”

5I Amasa pođe da sazove Judejce, ali ne dođe u roku koji mu je naređen.

6Tad David reče Abišaju: „Sada će nam Šeba, sin Bikrijev, nanijeti više zla od Abšaloma! Povedi sluge svoga gospodara i idi u potjeru za njim, da ne osvoji utvrđena mjesta i da nam ne izmakne pred očima našim!”

7Tad svi Joabovi muževi krenu u potjeru, Kerećani, Pelećani i svi junaci; krenu iz Jerusalema u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom.

8No, kada stigoše do velike stijene Gibeon, izađe im Amasa ususret. No, Joab je na sebi imao kratku haljinu za vojnu, a preko nje mu bijaše pojas i mač koji je držao u koricama, obješen o bok. Kad je iskoračio ispadne mu mač.

9I Joab reče Amasu: „Brate, da li si dobro?” I desnicom uhvati Amasa za bradu kako bi ga poljubio.

10No, Amasa nije obraćao pažnju na mač u Joabovoj ruci; a ovaj ga njime probode kroz stomak, tako da mu se crijeva rasuše po tlu; i on umrije, bez da je ovaj ponovo potegnuo mač da ga ubode. No, Joab i njegov brat Abišaj bijahu u potjeri za Šebom, sinom Bikrijevim.

11A jedan od Joabovih momaka stane do Amase i reče: „Neka slijedi Joaba onaj kome je on mio i ko je uz Davida!”

12No, Amasa se valjao u vlastitoj krvi. Tako je svaki prolaznik zastajao kad bi ga ugledao. Kada je čovjek to vidio odnese Amasu sa puta u polje i pobaca haljina na njega, jer je vidio da se svi prolaznici zaustavljaju.

13A kada ga makoše sa puta, svi pođu za Joabom u potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim.

14No, ovaj prođe kroz sva plemena Izraela do Abela i Bet Make i cijelog Berima; a ovi se skupe i krenu u potjeru za njim.

15Potom ovi stignu pa ga opsjednu u Abel Bet Maki, naspu nasip kraj gradskog zida sve do prednjih utvrđenja. A cijeli narod koji je bio uz Joaba krene potkopavati zid, dok se ovaj nije urušio.

16Tad neka mudra žena iz grada zaviče: „Čujte! Čujte! Viknite Joabu: ‘Dođi, hoću s tobom pregovarati!’”

17Kad se on približio, žena upita: „Jesi li ti Joab?” A on odgovori: „Taj sam!” Ona zamoli: „Počuj riječi sluškinje svoje”, a on odvrati: „Slušam!”

18Tad ona nastavi: „U stara vremena su običavali govoriti: ‘Pitajte u Abelu za savjet, i tako će se iznaći rješenje!’

19Ja sam jedna od onih miroljubivih, vjernih u Izraelu, a ti hoćeš ubiti grad, maticu u Izraelu? Zašto hoćeš proždrijeti dio Gospodnje baštine?”

20A Joab joj odvrati: „Daleko bilo da gajim takve namjere, da želim uništiti i pustošiti!

21Stvar ne stoji tako; nego je čovjek sa gorja Efrajim, Šeba, Bikrijev sin, digao ruku protiv kralja Davida. Samo njega predajte i ja ću odstupiti od grada!” A žena odgovori Joabu: „Gle, njegovu glavu ćemo prebaciti tebi preko zidina!”

22I žena se u svojoj mudrosti obrati narodu. Ovi potom Šebi, sinu Bikrijevom, odsijeku glavu i bace je Joabu. Joab zatrubi i svi odstupiše od grada, svaki u svoj šator. Naposljetku se Joab vrati kralju u Jerusalem.

23A Joab bi postavljen nad cijelu vojsku Izraela i Benaja, sin Jojadinov, nad Kerećane i Pelećane.

24Adoram je nadzirao prisilne radnike; a Jošafat, Ahiludov sin, bijaše pisar;

25državni pisar bijaše Seraja, a Sadok i Abjatar bijahu svećenici.

26A i Ira, Jairanin, bijaše Davidov svećenik.

← Chapter 19 Jump to: Chapter 21 →