Daniel 4

Bosnian

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →

1Kralj Nabukodonosor, svim narodima, pucima i jezicima, koji žive na zemlji: „Mir s vama!

2Učini mi se kao valjana stvar da vam predočim znamenja i čudesa koja najviši Bog učini za me:

3Kako li su silni znaci Njegovi, kako moćna čudesa! Kraljevstvo Njegovo je vječito, a vlada Njegova postojana od koljena do koljena.”

4„Ja, Nabukodonosor živjeh mirno u kući svojoj, sretno u svojoj palači,

5no, tad mi se prikaza san koji me posve uplaši. Uznemiriše me misli i viđenja dok sam ležao u krevetu.

6Tad naredih da mi se dovedu svi mudraci Babilona, da mi otkriju san i protumače.

7Potom su mađioničari, vračevi, Kaldejci i vidovnjaci prišli; ja im ispričah san, ali mi ga nisu mogli protumačiti.

8Naposljetku stiže Daniel – onaj kojeg nazvaše Baltazar po imenu boga moga, u kojemu je duh svetih bogova – i ja mu ispričam san govoreći:

9‘O, Baltazare, vrhovni magu, otkrij mi san i protumači ga jer znam da je duh svetih bogova u tebi i da nijedna tajna nije preteška za tebe.’

10A ovo sam vidio dok sam ležao u krevetu: Pogledah, i gle, bi veoma visoko stablo usred zemlje.

11Stablo je raslo i bujalo, njegova krošnja dotače nebesa i mogla se vidjeti na cijeloj zemlji.

12Njegovo lišće bi divno, rodi silu plodova, i bi dovoljno hrane za sve. U njegovoj sjenci su se odmarale zvijeri poljske, ptice nebeske nađoše dom na granama, i sve živo se hranilo od njega.

13Vidjeh ovo dok sam ležao u krevetu, gle, s neba siđe stražar, svetac.

14On glasno stane vikati i govoriti: ‘Oborite stablo, sasijecite grane, stresite lišće i razbacajte plodove. Neka se zvijeri razbježe ispod njega, neka ptice pobjegnu sa grana.

15Ali ostavite panj i korijenje u zemlji, a oko njega učvrstite pojas od željeza i mjedi – neka to bude usred nježne travice. Neka ga pokvasi rosa nebeska; neka dijeli travu sa zvijerima poljskim.

16Neka mu se uzme um ljudski, a da um zvijeri, i neka ga snađe sedam razdoblja.

17Ova je osuda naredba stražara, odluka po riječima sveca, da sve živo spozna da Najuzvišeniji vlada kraljevstvom ljudskim i da ga daje po vlastitom nahođenju, da će nad njega postaviti najnižeg među ljudima.’

18Ovo je san koji ja, Nabukodonosor, usnih. Protumači mi san Baltazare, jer nijedan mudrac u mom kraljevstvu nije kadar da to učini, ali ti to možeš učiniti jer duh svetih bogova u tebi.”

19Tad se Daniel, kojeg su zvali Baltazar, zabrine, i neko vrijeme ostane vidno uznemiren. Kralj mu se obrati govoreći: „Baltazare, nemoj da te uznemirava san ili njegovo značenje.” A Baltazar odgovori: „Gospodaru, neka ovaj san bude određen tvojim mrziteljima, a njegovo značenje tvojim dušmanima.

20Stablo koje je izraslo i ojačalo, čija je krošnja dotaknula nebesa, koje se vidi sa svih mjesta na zemlji,

21čiji su listovi divni, i koje daje hranu svima, ispod kojeg divlje zvijeri nalaze hlada i na čijim granama stanuju ptice –

22to si ti, o, kralju, koji si izrastao i postao silan. Tvoja slava je porasla i dotaknula nebesa, a vladavina tvoja sve krajeve zemljine.

23Nadalje, kralj je ugledao stražara, sveca, kako silazi s nebesa i viče: ‘Oborite stablo i uništite ga, ali ostavite panj i korijenje u zemlji, a oko njega učvrstite pojas od željeza i mjedi, između nježne trave. Neka ga pokvasi rosa nebeska; neka dijeli travu s zvijerima poljskim, sve dok ga ne snađe sedam razdoblja’;

24a ovo je značenje, o kralju: to je odredba Najuzvišenijeg koja se tiče moga gospodara, kralja.

25Naime, da će te otjerati od ljudi, da ćeš živjeti među zvijerima poljskim; da ćeš pasti travu kao vo i da će te kvasiti nebeska rosa, i da će preko tebe preći sedam razdoblja dok ne spoznaš da Najuzvišeniji vlada ljudskim kraljevstvom i da ga daje po vlastitom nahođenju.

26Onako kako je naređeno da se ostavi panj s korijenjem, tako će i tebi potvrditi kraljevstvo u ono vrijeme kad spoznaš da nebesa vladaju.

27Stoga prihvati savjet, o kralju: odvrati se od svojih grijeha čineći dobro, od svoje opakosti dijeleći milost potlačenim, i možda ćeš tako produžiti vlastito blagostanje.”

28Sve ovo snađe kralja Nabukodonosora

29Jedne prilike je, dvanaest mjeseci nakon ovoga, šetao na krovu kraljevskog dvora u Babilonu,

30i kralj reče: „Zar nije divan Babilon koji podigoh silom svoje moći kao kraljevu prijestolnicu i slavu moje uzvišenosti?”

31Dok je kralj još govorio, zagrmi glas s nebesa: „O, Nabukodonosore, rečeno ti je ovako: kraljevstvo te ostavlja,

32bit ćeš otjeran od ljudi i živjet ćeš s poljskim zvijerima. Past ćeš travu kao vo, i snaći će te sedam razdoblja dok ne spoznaš da Najuzvišeniji vlada ljudskim kraljevstvom i da ga daje po vlastitom nahođenju.”

33Ove riječi o Nabukodonosoru se istog trena ispune. Protjeraše ga, bio je primoran pasti travu kao vo, i njegovo tijelo bi nakvašeno rosom sve dok mu kosa ne izraste i bi duga kao orlovo perje, a nokti kao kandže kakve ptice.

34„Pošto se navršiše dani, ja, Nabukodonosor, pogledah u nebesa i vrati mi se razum. Tad zahvalih Najuzvišenijem: Slavio sam i hvalio Onoga Koji živi dovijeka, jer vlast Njegova, je vlast vječita, i kraljevstvo Njegovo opstaje s koljena na koljeno;

35svi stanovnici zemlje su ništarija, a On upravlja po Svojoj volji, čini tako s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemlje; niko Ga ne može uhvatiti za ruku vičući: ‘Šta učini?’

36Tako mi se istovremeno vrati razum i slava moga kraljevstva, moja uzvišenost i otmjenost. Tražili su me savjetnici i činovnici, i ja se opet učvrstih u svome kraljevstvu. Stekoh još veću slavu no prije.

37A sada ja, Nabukodonosor, slavim i hvalim Kralja nebesa, jer sva su Njegova djela prava i putevi pošteni; putevi Onoga Koji može poniziti one što u oholosti hode.”

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →