bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Daniel 6
Daniel 6
Bosnian
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 7 →
1
Dariju bi milo da nad kraljevstvo postavi stotinu i dvadeset satrapa, da budu po cijelom kraljevstvu,
2
a nad njih je podigao tri činovnika. Jedan od njih bijaše i Daniel. Satrapi su njima polagali račune da kralj ne bi pretrpio nekakvu štetu.
3
Daniel se istakne među svim visokim činovnicima i satrapima, jer u njemu bi odličan duh. Tako da je kralj namjeravao da ga postavi nad cijelo kraljevstvo.
4
Tad se visoki činovnici i satrapi stanu truditi da nađu razlog da optuže Daniela zarad kraljevstva, ali nisu mogli naći nikakav razlog ili pogrešku. Bio je odan, i na njemu ne bi nikakve greške ili ljage.
5
Tad ovi ljudi rekoše: „Nećemo naći nikakvog povoda da optužimo Daniela, osim ako ne pronađemo nešto u vezi s zapovijedima njegovog Boga.”
6
Tad se visoki činovnici i satrapi dogovore i dođu pred kralja. Rekoše: „O, kralju Darije! Živio dovijeka!
7
Svi visoki činovnici kraljevstva, svi upravitelji i satrapi, svi savjetnici i namjesnici se slažu u tome da bi kralj trebao proglasiti naredbu i zabranu, da će svako ko u sljedećih trideset dana uputi kakvu molbu nekom čovjeku ili božanstvu umjesto tebi, biti bačen u lavovsku špilju.
8
A sada kralju, izdaj naredbu, potpiši listinu da ne bude promjena, neka sve bude po zakonu Međana i Perzijanaca, zakonu koji se ne može poništiti.”
9
Tako kralj potpiše naredbu i zabranu.
10
Kada je Daniel saznao za naredbu, ode u svoju kuću, a prozori na gornjem spratu bijahu otvoreni i okrenuti ka Jerusalemu. Tamo se tri puta na dan spuštao na koljena i molio, zahvaljivao se svome Bogu kao što je i ranije činio.
11
Tad se ovi ljudi pojave u dogovoreno vrijeme i nađu Daniela kako se moli i zahvaljuje Bogu.
12
Zatim priđoše i pred kraljem progovore o naredbi: „O, kralju! Zar nisi potpisao naredbu u kojoj stoji da će svako ko u sljedećih trideset dana zamoli kakvog čovjeka ili božanstvo namjesto tebe, biti bačen u špilju punu lavova?” Kralj odvrati: „Tako je. Određeno je po zakonu Međana i Perzijanaca koji se ne može poništiti.”
13
Tad ovi odgovore kralju: „Daniel, jedan od izgnanika iz Judeje, ne mari, o, kralju, ne poštuje zakon koji si potpisao i moli se tri puta na dan.”
14
Kralj se uznemiri kada ču ove riječi. Ražalostio se i razmišljao kako spasiti Daniela. Tako je bdio sve do zalaska sunca ne bi li ga kako izbavio.
15
No, ovi ljudi opet po dogovoru dođu pred kralja i kažu: „Znaj, o, kralju, da je ovo zakon Međana i Perzijanaca, i da se nijedna kraljeva zabrana ili naredba ne može izmijeniti.”
16
Tad kralj izda naredbu, i Daniela dovedu i bace u lavovsku špilju. Kralj mu prije toga poruči: „Neka te izbavi tvoj Bog Kojem tako postojano služiš!”
17
Potom navale kamen na ulaz špilje, i kralj ga zapečati svojim pečatnjakom i znamenjem svojih velikaša, da se nijedna stvar ne može promijeniti zarad Daniela.
18
Nakon ovoga kralj je otišao u svoj dvor i cijelu noć postio, ništa mu nije odvraćalo misli i nije mogao zaspati.
19
Kralj ustane zorom i odmah se zaputi do lavovske špilje.
20
Kad se približio špilji, jaukne, shrvan bolom, zatim vikne Danielu: „O Daniele, slugo živog Boga! Da li te tvoj Bog spasio od lavova?”
21
Daniel odgovori: „O, kralju, živio dovijeka!
22
Moj Bog je poslao anđele i oni začepiše lavovske ralje, i ne učiniše mi nikakvo zlo jer sam nevin pred Njim; a i tebi, o, kralju, ne učinih nikakvog zla.”
23
Tad se kralj silno obraduje i naredi da Daniela izvuku iz pećine. Tako Daniela izvuku iz pećine, i na njemu ne bi nikakvih rana jer se uzdao u svoga Boga.
24
Kralj potom naredi da se dovedu oni ljudi koji su zlonamjerno optužili Daniela, i zapovijedi da se bace u lavovsku špilju zajedno s njihovom djecom i ženama. Lavovi ih pohvataše i podrobiše im kosti prije no što su dotakli dno pećine.
25
Nakon toga kralj Darije uputi pismo svim narodima, pucima i jezicima koji žive na zemlji: „Obilje mira!
26
Naređujem da svi narodi u mome kraljevstvu drhte i da se plaše Danielovog Boga. Jer On je Bog živi, vječiti, Njegovo kraljevstvo nikad neće pasti, vlast Njegova nema kraja.
27
On spašava i izbavlja, On čini čuda i znamenja na nebesima i zemlji; Onaj Koji je spasio Daniela pred silom lavova.”
28
Tako je Daniel uživao u sreći u danima Darijeve vladavine i za vrijeme kraljevanja Perzijanca Kira.
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 7 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12