bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Deuteronomy 2
Deuteronomy 2
Bosnian
← Chapter 1
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 3 →
1
Zatim se okrenusmo i pođosmo u pustinju koja je na putu k Crvenom moru, onako kako mi je Gospod naredio; i dugo kružismo oko brda Seir.
2
I Gospod mi poruči govoreći:
3
„Dovoljno ste se dugo kružili oko ovog brda. Krenite na sjever!
4
A narodu ovako poruči: Proputujte kroz područje braće vaše, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru, i oni će vas se plašiti, ali budite oprezni;
5
ne započinjite nikakve svađe s njima, jer vam od njihove zemlje neću dati ni pedalj; jer sam goru Seir Ezavu u vlasništvo dao!
6
Hranu novcem kupujte od njih, da imate šta jesti i vodu za piće od njih novcem kupujte.”
7
Gospod, Bog tvoj, te je blagoslovio u svim djelima ruku tvojih. Pazio je na te u tvojim lutanjima kroz ovu ogromnu pustinju; i Gospod, tvoj Bog je ovih četrdeset godina bio uz tebe; ničega ti nije nedostajalo.
8
Tako prođosmo kraj braće svoje, sinova Ezavovih, što u Seiru borave, cestom kroz Arabu, od Elata do Esion Gebera. Onda okrenusmo i pođosmo prema pustinji Moab.
9
Potom mi Gospod poruči: „Ne napadaj Moapce i ne upuštaj se s njima u boj, jer od njihove ti zemlje u vlasništvo ništa neću dati. Ar dadoh Lotovim sinovima kao baštinu.
10
Ranije su tu živjeli Emijci. Bio je to moćan i brojan narod, visoka stasa kao Anakovi sinovi.
11
I njih su ubrajali u Refaimce kao i Anakove sinove, a Moapci ih nazivahu Emijcima.
12
U Seiru su nekada živjeli Horijci, ali su im Ezavovi sinovi oduzeli imanja, i rastjerali ih ispred sebe te se naselili na njihova mjesta, kao što je učinio Izrael sa zemljom koju mu dodijeli Gospod.
13
A sada pođite i prijeđite preko potoka Zereda!” Tad prijeđosmo potok Zered.
14
I putovali smo od Kadeš Barnee do prelaska preko potoka Zereda trideset i osam godina, dok se ne iskorijeni čitavo pokoljenje ratnika iz tabora; onako kako se Gospod zakleo.
15
I ruka se Gospodnja protiv njih okrenula i iz tabora ih istrebljivala, sve dok ih nije posve nestalo.
16
I desi se, kada su svi ratnici iz naroda pomrli,
17
da mi Gospod kaže:
18
„Danas ćeš prijeći granicu Maoaba kod Ara,
19
i približiti se sinovima Amonovim. Ne zameći boja i ne ratuj s njima, jer ti od sinova Amonovih neću dati zemlje. Darovao sam je Lotovim sinovima kao baštinu.
20
I za nju kažu da je zemlja refaimska, i nekoć su tu živjeli divovi. Njih su Amonci zvali Zamzumijcima.
21
To bijaše silan i brojan narod, kao Emijci. A Gospod ih istrijebi i rastjera sa imanja pred njima kako biste zauzeli njihova mjesta.
22
Onako kako je učinio i s Ezavovim sinovima, koji su u Seiru živjeli, tako što je pred njima istrijebio Horijce. Rastjeraše ih sa njihovih imanja i naseliše se na njihova mjesta gdje žive do dana današnjeg.
23
I Avijce, koji su živjeli u naseljima sve do Gaze, Kaftorci, koji dođoše iz Kaftora istrijebiše i naseliše se u njihova mjesta.
24
Te pođi sada i prijeđi rijeku Arnon! Gle, ja sam Sihona, kralja Hešbona, Amorejca, predao sa zemljom njegovom u tvoje ruke. Idi i zauzimaj zemlju i ratuj protiv njega!
25
Od danas ću strah i trepet pred tobom ulijevati narodu pod čitavim nebom, tako da će se tresti i preplašit čim čuju za tebe!”
26
„Tad poslah glasnike iz pustinje Kedemot Sihonu, kralju hešbonskom, s porukom mira, rekoh:
27
‘Htio bih kroz tvoju zemlju proći. Ići ću samo putem; neću skretati ni lijevo niti desno.
28
Hranu ćeš mi za novac prodavati, da imam šta jesti, i pitku vodu ćeš mi za novac davati. Pusti me da pješice prođem,
29
kao što su mi sinovi Ezavovi dopustili, oni što žive u Seiru, te Moapci, koji borave u Aru, samo da dođem preko Jordana u zemlju koju nam Gospod, Bog naš, želi darovati!’
30
Ali Sihon, kralj Hešbona, nam ne dade da prođemo kroz njegovu zemlju; jer Gospod, Bog tvoj, stvrdnu njegov duh i skameni njegovo srce, te ga predade u tvoje ruke, gdje je i danas.
31
I Gospod mi reče: ‘Gle, počeo sam predavati Sihona i zemlju njegovu tebi; počni je zauzimati, da ti zemlja njegova bude baština!’
32
I Sihon se postroji protiv nas kod Jahasa sa čitavim narodom svojim.
33
Ali Gospod, Bog naš, ga predade u naše ruke i mi ga potukosmo i sinove njegove i narod čitav.
34
I tad osvojismo sve njegove gradove, i predadosmo ih uništenju, svaki grad, sve muškarce, žene i djecu; niko ne ostade živ.
35
Zadržasmo samo stoku kao plijen iz gradova koje osvojismo.
36
Od Aroera, što je na obali rijeke Arnon, preko grada u dolini, sve do Gileada, nijedan grad ne bijaše previše tvrd; Gospod, Bog naš, nam ih sve predade u ruke.
37
Ali zemlji Amorejaca se nisi približavao, niti cijelom području uz obalu rijeke Jabok, niti gradovima u brdima, bilo čemu što nam je Gospod, Bog naš, zabranio.”
← Chapter 1
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 3 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34