bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Deuteronomy 32
Deuteronomy 32
Bosnian
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 33 →
1
Čujte o nebesa, jer govoriti želim, i ti, zemljo, poslušaj besjedu usta mojih!
2
Neka moj nauk pada poput kiše, neka se izlije poput rose, kao oblaci kišni na travu.
3
Jer ime Gospoda želim obznaniti: Slavu dajte Bogu našem!
4
On je stijena; savršeno je Njegovo stvaranje; sva su djela Njegova pravična. Bog vjernosti bez ikakve krivice, pravičan i iskren je On!
5
Sagriješiše protiv Njega, oni što Mu djeca nisu, nego mrlje grešne, opak i kriv rod.
6
Zar se tako zahvaljuješ Gospodu, suludi i budalasti narode? Zar nije On otac tvoj, kojem pripadaš? Zar nije On taj koji te stvorio i utvrdio?
7
Prisjeti se davnih dana; pripazi na godine pokoljenja prijašnjih! Upitaj oca svoga, on će ti kazati; starce svoje, oni će ti pripovijedati.
8
Kad Svevišnji baštinu podijeli narodima, kada čovjeku djecu odvoji jedne od drugih, tad postavi granice naroda čvrsto, po broju Izraelovih sinova.
9
Jer Gospodov je dio narod Njegov, Jakov je Njegova odmjerena baština.
10
U pustinji ga je pronašao, u nedođiji gdje zvijeri zavijaju. On ga ogradi, pažnju mu pokloni, čuvao ga kao oko Svoje,
11
poput orla što se uzdiže nad gnijezdom, što nad mladim svojim lebdi, što krila svoja širi te ih uzima i nosi krilima snažnim.
12
Gospod ga je sam vodio, i nijedan tuđi bog nije bio uz njega.
13
Vodio ga preko uzvisina zemlje, i on je jeo plodove polja; dao mu da med iz stijene siše a ulje iz tvrdog kamena;
14
maslo od krava i mlijeko od ovaca, uz salo janjaca i ovnova sinova bašanskih te koza; uz najbolju pšenicu, i pio si grožđa krv, vatreno vino.
15
Tad se Ješurun ugoji pa se ritao; Gojazan si, debeo i utovljen! I odbacio je Boga, koji ga stvori, prezreo stijenu svoga spasenja.
16
Ljubomoru Njegovu podražiše kroz bogove tuđe, kroz gadosti Ga razgnjeviše.
17
Demonima žrtvovaše, koji Bog nisu, bogovima, koje ne poznavaše, bogovima novim, koji se nedavno pojaviše, kojih se očevi vaši ne bojaše.
18
Zanemario si stijenu koja te stvorila; i Boga si zaboravio koji te izrodio!
19
Kad to Gospod vidje, odbaci ih, ogorčen zbog sinova i kćeri svojih.
20
I On reče: „Lice ću Svoje pred njima kriti; da vidim šta će biti propast njihova, jer opak su rod i djeca nevjerna.
21
Na ljubomoru Me potakoše onime, što bog nije, ništavnim idolima Me rasrdiše, tako ću i Ja njih na ljubomoru potaći onime što nije narod, kroz narod budalast ću ih razjariti!
22
Jer plamen se jedan raspalio srdžbom Mojom, koja će izgarati do najdubljih tmina carstva smrti, i zemlju će i sve što na njoj raste progutati, do temelja planine u oganj pretvoriti.
23
Nevolju ću na njih nagrnuti, strijele ću Svoje na njih ispaliti.
24
Neka očajavaju od gladi, dok ih kuga i pošast grozna proždiru, a onda ću pustiti na njih, očnjake divljih zvijeri, uz otrov zmije što po prahu puže.
25
A vani će im mač djecu odnositi, a u kućama strah, djevojku i mladića, starca i dojenče podjednako.”
26
Rekao bih: Otpuhat ću ih, sjećanje na njih iskorijeniti među ljudima!
27
da se ne plašim poruge neprijatelja da tlačitelji njihovi ne pomisle: „Naša je ruka nadvladala i nije to djelo Gospodnje!”
28
Jer narod su oni kojem je svaki savjet uzaludan, koji razuman nije.
29
Da su mudri ovo bi k srcu uzeli; pomislili bi na kraj vlastiti!
30
Kako jedan može hiljadu rastjerati, a dvojica u bijeg potaknuti deset hiljada, a da ih nije prodala stijena njihova, da ih Gospod nije predao?
31
Jer njihova stijena nije poput stijene naše, to i neprijatelji naši priznati moraju!
32
Jer od loze sodomske je potekao čokot njihov, od poljana gomorskih; grožđe je njihovo otrovno, a gorki grozdovi.
33
Vino je njihovo otrov zmijski, i otrov gujin grozni.
34
Zar se sve to ne čuva kod Mene, u riznicama Mojim zapečaćeno?
35
Moje je osveta i plaća, u vrijeme ono kad im posrne noga; jer vrijeme njihova stradanja je blizu, i njihova propast brzo stiže.
36
Jer Gospod će narodu Svome suditi; i milosti će naći za Svoje sluge, kad vidi, da oslonca više nema, i da je rob propao koliko i slobodnjak.
37
I On će reći: „Gdje su vaši bogovi, stijena, kod koje ste tražili utočište,
38
oni što pojedoše loj žrtava i vino ljevanica ispijaše? Neka se pridignu i neka vam pomognu, neka vas zaštite!”
39
„Gledajte sada da sam Ja Taj, i samo Ja, i da nema bogova pored Mene! Ja sam Onaj Koji ubija i oživljava, Ja ranjavam i liječim, i niko se iz Mojih ruku ne može spasiti!
40
Jer ruku Ja Svoju dižem k nebesima i govorim: kunem se Svojim vječnim životom!
41
Kad naoštrim Svoj mač od munja, i kada se Moja ruka uhvati suda, osvetit ću se svim neprijateljima Svojim i naplatiti onima koji Me preziru.
42
Strijele ću Svoje krvlju obliti i neka mač Moj meso proždire, uz krv ubijenih i sužnjeva, i glave plemića neprijateljskih.”
43
Slavite s njim, o nebesa, klanjajte Mu se, bogovi svi, jer će osvetiti krv djece Svoje, i osvetit se neprijateljima svim. Platit će onima koji Ga preziru i očistiti narod Svoj i zemlju.
44
I Mojsije dođe te izgovori sve riječi ove pjesme na uši naroda, on i Jošua, sin Nunov.
45
I kad Mojsije izgovori sve ovo do kraja,
46
tad im reče: „Primite k srcu sve riječi koje sam vam danas izrekao, da djeci svojoj naredite da paze, da sve riječi zakona ovog slijede.
47
Jer nije to prazna riječ za vas, već je vaš život. Kroz ovu riječ ćete dugo živjeti u zemlji u koju polazite preko Jordana da je zaposjednete.”
48
I Gospod poruči Mojsiju toga dana govoreći:
49
„Popni se na ovu uzvišicu Abarimsku, na brdo Nebo, koje leži u zemlji Moab naspram Jerihona, te pogled baci na zemlju Kanaan, koju ću Izraelovim sinovima kao baštinu dati.
50
A onda ćeš umrijeti na brdu, na koje ćeš se popeti, i pridružiti se svom narodu, kako je i Aron umro na brdu Hor, i pridružio se svojim precima,
51
zato što ste Me iznevjerili među Izraelovim sinovima, kod vode Meripske u Kadešu, u pustinji Sin jer niste svetost Moju predočili među sinovima Izraela.
52
A ti ćeš zemlju koju darujem sinovima Izraela vidjeti, ali nikada u nju nećeš ući.”
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 33 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34