Jeremiah 3

Bosnian

← Chapter 2 Jump to: Chapter 4 →

1„Ako čovjek otpusti ženu, a ona ga ostavi i pođe drugome, treba li joj iznova poći? Ne bi li tada zemlja bila posve izopačena? Ali ti si živjela kao bludnica s mnogim ljubavnicima – a sad bi da se vratiš Meni?” Tako kaza Gospod.

2„Pogledaj na gola brda, ima li mjesta gdje te nisu oskrnavili? Sjedila si kraj puta i dočekivala ljubavnike, kao Arap u pustinji. Oskrnavila si zemlju, svojim bludom i zlobom.

3Stoga ne padaju kiše, i nema proljetnih pljuskova. A ipak gledaš oholo i bludno, ni zacrvenila se nisi.

4Zar Me baš sad nisi oslovila: ‘Oče, prijatelju od rane mladosti moje,

5hoćeš li se dovijeka ljutiti? Hoće li srdžba Tvoja biti vječita?’ Tako veliš, a činiš svako zlo.”

6Gospod mi se obrati u vrijeme vladavine kralja Jošije: „Da li si vidio nevjeru odmetnice Izrael? Popela se na svaku uzvišicu, pošla ispod svake razgranate krošnje, i tamo bludničila?

7A Ja mišljah: vratit će se Meni nakon svega što učini, no, ona to ne učini – i to vidje i njena nevjerna sestra Judeja.

8Dao sam nevjernoj odmetnici Izrael otpusnicu, otjerao je zbog svih bludničenja njenih. Ali vidjeh da se njena sestra Judeja ne plaši; i ona pođe bludničiti.

9A zloba Izraela joj je tako malo značila da sama pođe skrnaviti zemlju i bludničiti s kamenom i drvetom.

10A ipak se nevjerna Judeja ne vrati Meni iz sveg srca, nego samo prividom.” Tako reče Gospod.

11Gospod mi reče: „Odmetnica Izrael je pravednija od nevjerne Judeje.”

12Kreni i proglasi ovu poruku na sjeveru: „Vrati se, odmetnice Izraele” – tako veli Gospod – „neću se više mrštiti, jer sam vjeran”; tako kaza Gospod. „Neću se dovijeka ljutiti.

13Samo priznaj grijeh svoj – uzdigla si se protiv Gospoda, Boga svoga, služila si bogovima tuđim, pod svakim stablom, i nisi Mi se pokoravala.” Tako reče Gospod.

14„Vrati se, nevjerni narode” – to veli Gospod – „jer Ja sam muž vaš. Ja ću vas izabrati – po jednog iz svakog grada, i dvoje iz plemena – i dovest ću vas u Sion.

15Tad ću vam postaviti pastire po vlastitoj mjeri, a oni će vas voditi znano i razumno.

16U tim danima kada se silno umnožite u zemlji” – to je riječ Gospodnja – „ljudi više neće govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg Saveza’. Neće im padati na pamet, neće ga se sjećati; neće im nedostajati, i neće izraditi drugi.

17U to vrijeme će Jerusalem zvati ‘Gospodnjim prijestoljem’, a narodi će se skupiti tamo da slave ime Gospodnje. Neće više slijediti svoja srca zlobna i tvrdokorna.

18Narod Judeje će se u tim danima spojiti s izraelskim narodom, i zajedno će stići iz zemalja sjevera u zemlju koju kao baštinu dadoh očevima vašim.

19Sâm sam kazao: Kako bih vas rado ubrojao među djecu vlastitu, i dao vam zemlju blagu, najljepšu baštinu među svim narodima. Mišljah da ćete Me zvati ‘Oče’ i da se nećete okrenuti od Mene.

20Ali bila si nevjerna, o, Izraele, kao žena svome mužu.” To su riječi Gospodnje.

21Krik odjekuje golim brdima, to je zapomaganje i jecanje naroda izraelskog, jer su iskrivili staze svoje, i zaboravili na Gospoda, Boga svoga.

22„Vrati se, narode nevjerni, izliječit ću zabludu vašu.” „Da, dolazimo, jer Ti si Gospod, Bog naš.

23Doista, idoli brda, i nevjera planina su zabluda; Zaista, u Gospodu, Bogu našem, je spasenje Izraela.

24Od mladosti su bogovi sramni žderali plod truda očeva naših – stada njihova i krda, sinove njihove i kćeri.

25Daj da legnemo u sramoti svojoj, neka nas prekrije ruglo naše; ogriješili smo se o Gospoda Boga – mi i preci naši, od mladosti pa sve do dana današnjeg nismo slušali Gospoda, našeg Boga.”

← Chapter 2 Jump to: Chapter 4 →