bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Jeremiah 4
Jeremiah 4
Bosnian
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 5 →
1
„Ako se Izraele, želiš vratiti, onda se vrati”, tako veli Gospod. „Ako se ostaviš idola gadnih, i ne budeš više lutao,
2
i ako se zakuneš iskreno i pošteno: ‘Tako živ bio Gospod’, onda će se narodi blagosiljati u tebi, i tobom će se dičiti.”
3
Gospod ovako kaza narodima Judeje i Jerusalema: „Prokrčite zemlju neoranu, nemojte sijati u trnje.
4
Obrežite se Gospodu; obrežite srca vaša, o, narode Judeje i stanovnici Jerusalema ili će se srdžba Moja rasplamsati i izgarati kao plamen zbog sveg zla koje učiniste – raspalit će se i neće biti nikoga da gasi.”
5
„Obznani u Judeji, proglasi u Jerusalemu i viči: ‘Trubite širom zemlje!’ Uzvikujte i govorite: ‘Skupljajte se! Hajdemo se skloniti u gradove tvrde!’
6
Dignite znamenje i krenite u Sion! Dajte se u bijeg na sigurno! Jer Ja donosim nevolju sa sjevera, razaranje grozno.”
7
Lav je napustio brlog; uništitelj naroda je krenuo. Ostavio je stanište svoje, da opustoši vašu zemlju. Gradovi će ostati ruševine nenaseljene.
8
Navucite kostrijet, kukajte i plačite, jer se silni Gospodnji gnjev ne odvrati od nas.
9
„U tim danima – tako veli Gospod – obeshrabrit će se kralj i dostojanstvenici, zgroziti svećenici, a proroci će se zgranuti.”
10
Tad rekoh: „Jao, Gospode Bože! Kako prevari narod ovaj i Jerusalem govoreći: ‘Živjet ćete mirno!’, a mač nam je već za vratom!”
11
U ono vrijeme će ovome narodu i Jerusalemu reći: „Moj narod će snaći oluja burna s golih brda pustinjskih, ali ona neće raznositi ili čistiti;
12
šaljem vjetar koji je suviše silan. Sad ću im presuditi.”
13
Gle, on nastupa kao oblak, njegova kola tutnje kao vrtlog, konji njegovi hitriji od orlova. Teško nama! Propali smo!
14
Jerusaleme, speri zlobu sa srca; i spasi se! Dokad ćeš kriti misli opake?
15
Glas odzvanja iz Dana, najavljuje propast iz gorja Efrajim.
16
Ovako reci narodima, obznani ovo o Jerusalemu: „Vojska stiže izdaleka, diže krik bojni protiv gradova Judeje.
17
Okružuju je kao muževi što čuvaju polje, jer se uzdigla protiv Mene.” Tako reče Gospod.
18
„Sve vas ovo snađe zbog vlastitih djela i nauma. Ovo je kazna vaša. Kako li je gorka! Kako probada srce!”
19
Ah, tugo, tugo moja! Slamam se od bola. Jao, gorčine u mome srcu! Srce lupa; ne mogu ostati miran. Jer čuo sam zvuk trube; čuo sam bojni poklič.
20
Nevolja za nevoljom; cijela zemlja je u ruševinama. Jednim udarcem odnese šatore moje, razori dom moj.
21
Dokad li ću gledati bajrak, i slušati zvuk trube?
22
„Moj narod je budalast, ne poznaje Me. Oni su djeca nerazumna, jer nemaju razbora. Vješti zlu, ne umiju činiti dobro.”
23
Pogledah zemlju, a ona bi bezoblična i pusta; Pogledah nebesa, a na njima ne bi svjetla.
24
Pogledah planine, a one potresene; gore su se njihale.
25
Pogledah, i ne bi ljudi; s neba je nestala ptica svaka.
26
Pogledah, a plodna zemlja postade pustinja, svi njeni gradovi razoreni pred Gospodom, pred Njegovim opakim gnjevom.
27
Gospod kaza ovako: „Cijela zemlja će biti razorena, no, neću je posve upropastiti.
28
Zemlja će tugovati, a smrknut će se nebo iznad, jer Ja sam kazao i neću se odvratiti, odlučio sam, i neću se okrenuti.”
29
Svaki grad se daje u bijeg na zvuk konjice i strijelaca. Neki bježe u šikare, drugi se kriju među stijenama. Svi su gradovi napušteni; u njima niko ne stanuje.
30
Šta to činiš, o, ti, razorena? Zašto na se navlačiš grimiz? Što se kitiš zlatom? Zašto mažeš oči? Zalud ti tvoji ukrasi. Ljubavnici te preziru; rade ti o glavi.
31
Čujem krik kao u rodilje, jauk kao u one koja porađa prvorođenče – to viče kćer Siona i dahće: „Jao!” Duša mi umire, predaše mi život ubicama!
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52