Joel 1

Bosnian

Jump to: Chapter 2 →

1Gospodnja riječ koja dođe Joelu, Petuelovu sinu.

2Čujte ovo, o starci, priklonite uši, stanovnici zemlje! Da li se ovakva stvar desila u vaše vrijeme, ili u danima očeva vaših?

3Neka vaša djeca govore o ovome, neka to prenesu djeci svojoj, a oni narednom pokoljenju.

4Što ostavi glodar, poždera skakavac, a ono što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, a ono što gusjenici promače, pohara uništitelj.

5Razbudite se pijanci i plačite, jaučite, svi vi što u vinu uživate, jer nema više slatkog vina, nećete ga usnama prinositi.

6Jer narod jedan navali na moju zemlju, narod silan i bezbrojan. Zubi njegovi su kao lavlji, a ima kandže lavice.

7Pokidao je lozu moju, oborio smokve moje, ogulio je i srušio, i grane joj pobijeliše.

8Plači kao djevica u kostrijet odjevena za zaručnikom svojim.

9Nema više prinosnica i ljevanica domu Gospodnjem. Svećenici nariču, sluge Gospodnje.

10Polja su poharana, zemlja pati, jer je žito propalo, vino presušilo, a ulje presahnulo.

11Stidite se, o, težaci, kukajte, vinogradari, zbog žita i ječma, jer propade žetva na poljima.

12Osuši se loza, a smokva uvehnu. Mogranj, palma i jabuka, svako drvo poljsko se sasuši, i radost iščeznu između sinova ljudskih.

13Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.

14Proglasite post, sazovite tužan zbor, skupite starješine, i sve stanovnike zemlje, do doma Gospoda, Boga vašeg, i zavapite Gospodu.

15Jao onome danu! Jer bliži se dan Gospodnji, i stiže kao uništenje od Svesilnoga.

16Nije li hrana sklonjena na oči vaše, nije li iščezla radost i dobrota, iz doma našeg Boga?

17Zrnje truhne pod grudama, žitnice zjape prazne, hambari su porušeni jer žita nestade.

18Kako li stoka uzdiše! Krda lutaju zbunjeno, jer nema paše, čak pate i stada ovaca.

19Tebe zovem, o, Gospode, jer plamen proguta pašnjake u divljini, a oganj sažeže sva stabla poljska.

20Čak i zvijeri poljske čeznu za Tobom, jer presušili su potoci, a plamen popali pašnjake u divljini.

Jump to: Chapter 2 →