Joel 2

Bosnian

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Zatrubite u Sionu! Oglasite uzbunu na Svetoj gori! Neka drhte svi stanovnici zemlje, jer dan Gospodnji dolazi; blizu je.

2To dan je tmine i gorčine, dan oblaka i guste tame! Gle, kao što se crnina razlijeva po planinama, tako se širi veliki i silan narod, onakav kakav nikada prije nije viđen, i kakav se nanovo neće pojaviti kroz godine svih pokoljenja.

3Plamen sve guta pred njima, a iza njih vatre izgaraju. Zemlja pred njima je kao vrt edenski, a iza njih ostaje pustara divlja; ništa im ne može izmaći.

4Pojavom su slični konjima, i trče kao ratni vranci.

5Kao tutnjava kočija – tako skaču na gore, kao pucketanje plamena dok proždire strnjiku, kao silna vojska postrojena za boj.

6Pred njima je narod očajan, blijedih lica.

7Oni jurišaju kao ratnici, preskaču zid kao vojnici. Idu svaki svojim putem i ne skreću s njega.

8Ne tiskaju se, svaki ide svojom stazom, nadiru oružjem i nemoguće ih je zaustaviti.

9Navaljuju na grad, trče po zidinama, uspinju se u kuće i ulaze kroz prozore kao pljačkaši.

10Pred njima se trese zemlja, drhte nebesa. Smračilo se i sunce i mjesec, i zvijezde više ne sjaje.

11Gospod zagrmi glasom pred Svojom vojskom, jer njen tabor je ogroman. Silan je onaj koji ispunjava riječ Njegovu. Jer dan Gospodnji je strašan i velik; ko će ga podnijeti?

12„Pa i sada”, tako veli Gospod, „vratite se svi, srcem, postom, plačem i naricanjem.

13Poderite srca svoja, a ne haljine.” Vratite se Gospodu, Bogu vašem, jer On je dobar i milostiv, spor u srdžbi, a bogat ljubavlju postojanom; žalosti se nad zlom.

14Ko zna neće li se pokajati, ostaviti za sobom blagoslov, prinosnicu i ljevanicu Gospodu, Bogu svome?

15Zatrubite u Sionu; posvetite post, sazovite tužan zbor;

16skupite narod, posvetite skup, svu djecu dovedite, čak i dojenčad. Neka mladoženja izađe iz sobe, a mlada iz svojih odaja.

17Neka svećenici, sluge Gospodnje, nariču između predvorja i žrtvenika; neka viču: „Poštedi narod Svoj, Gospode, ne daj da Ti baština postane mrska, sramota među narodima. Zašto bi vikali među narodima: ‘Gdje je njihov Bog?’”

18Tad se u Gospodu raspali ljubomora zbog zemlje vlastite, i On se sažali nad narodom.

19Gospod odgovori narodu Svome: „Gle, šaljem vam žita, vina i ulja, i bit ćete zadovoljni; neću vas više činiti sramotom među narodima.

20Daleko ću otjerati sjevernjake, poslati ih u zemlju poharanu i divlju, predvodnicu njihovu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno. Širit će se smrad njihov, jer su učinili stvari goleme.

21Ne boj se, zemljo, raduj se i budi zadovoljna, jer Gospod učini stvari goleme!

22Ne plašite se, zvijeri poljske, jer pašnjaci su ozelenjeli u pustari, stabla rađaju plodovima, a loza i maslina rodiše bogato.

23Radujte se, djeco Siona, i budite zadovoljni u Gospodu, Bogu svome, jer dao je ranu kišu zbog iskupljenja vašeg; na vas je spustio obilnu kišu, ranu i kasnu kao što je činio i ranije.

24Gumna će biti puna žita, kace će prelijevati uljem i vinom.

25A vama ću vratiti godine koje potamaniše skakavci, gusjenice, glodari i uništitelji, Moja silna vojska koju poslah među vas.

26Zasitit ćete se i biti zadovoljni, hvalit ćete ime Gospoda, Boga vašeg, koji je s vama divno postupio. Moj narod nikada više neće biti osramoćen.

27Shvatit ćete da sam usred Izraela, da sam Ja Gospod Bog i da nema drugoga. Nikad više neće biti osramoćen narod Moj.

28A desit će se docnije da ću duh Svoj spustiti na sve što živi, da će kćeri i sinovi vaši predskazivati, da će starcima dolaziti snovi, a da će mladići ugledati viđenja.

29U tim danima ću Svoj duh spuštati čak i na sluškinje i sluge.

30Dat ću čuda na nebesima i zemlji, krv, oganj i stupove dima.

31Pomračit ću sunce, a mjesec će ostati krvav – sve to će se desiti prije onog velikog i strašnog dana Gospodnjeg.

32Tad će biti tako da će svi oni što zazivaju ime Gospodnje biti spašeni. Jer oni što su izbjegli će biti na gori Sion i u Jerusalemu, sve to po riječi Gospodnjoj, a među preživjelim će se naći i oni koje Gospod poziva.”

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →