Judges 6

Bosnian

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →

1I Izraelovi sinovi opet činiše ono što je zlo u očima Gospodnjim; tad ih Gospod predade u ruke Midjanaca na sedam godina.

2I kad midjanska ruka postade preteška Izraelcima, počnu se od njih skrivati u zbjegove po planinama, pećinama i utvrdama.

3I dešavalo se da Midjanci, Amalećani i sinovi Istoka krenu na Izraelove sinove čim bi ovi požnjeli nešto ljetine;

4i utaborili bi se protiv njih, uništavali usjeve i rod zemlje sve do Gaze, i nisu ostavljali nikakve hrane u Izraelu, ni ovaca, goveda ni magaraca.

5Jer upadali su u zemlju sa stokom i svojim šatorima kao roj skakavaca; nije bilo moguće izbrojati ni njih ni kamile njihove, i upadali su u zemlju i pustošili je.

6I Midjanci su teško tlačili Izrael. I Izraelci su vapili Gospodu da ih spasi.

7Ali kad Izraelovi sinovi zavapiše zbog Midjanaca Gospodu,

8tad On posla vjerovjesnika Izraelovim sinovima koji im poruči: „Ovako govori Gospod, Bog Izraela: Izveo sam vas iz Egipta i spasio iz kuće ropstva,

9i izbavio sam vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih onih koji vas tlače, i pred vama sam ih rastjerao i dao sam vam zemlju njihovu.

10I Ja vam rekoh: Ja sam Gospod, Bog vaš! Nemojte slijediti bogove amorejske u čijoj zemlji živite! Ali vi ne poslušaste Moj glas!”

11I stiže anđeo Gospodnji pa sjedne pod hrast kraj Ofre; a ona je pripadala Joasu Abiezrejcu. A njegov je sin vrhao pšenicu u tijesku, da je sačuva od Midjanaca

12Tad mu se prikaza anđeo Gospodnji pa mu reče: „Gospod je uz tebe, junače!”

13Ali Gideon mu odgovori: „Ah, gospodaru, zašto nas sve ovo snađe ako je Gospod uz nas? I gdje su sva Tvoja čuda o kojima nam pričaše očevi naši kada su govorili: ‘Zar nas Gospod nije izveo iz Egipta?’ Ali sad nas je Gospod ostavio i dao u ruke midjanske.”

14Ali Gospod se okrenu ka njemu i reče: „Pođi u svojoj snazi! Ti ćeš Izrael spasiti iz ruku midjanskih! Zar te Ja ne šaljem?”

15A Gideon odvrati: „Ah, Gospode, čime ću spasiti Izrael? Gle, moj rod je najmanji u Manašeu i ja sam najsitniji u domu oca svoga!”

16Tad mu Gospod poruči: „Bit ću s tobom, zato ćeš potući Midjance kao jednog čovjeka.”

17A on Mu reče: „Ako sam milost stekao pred Tobom, onda mi daj znak, da znam da si to doista Ti koji pričaš sa mnom.

18Nemoj ići od mene dok se ne vratim i donesem dar da stavim preda Te!” A On odgovori: „Ostat ću, dok se ne vratiš.”

19I Gideon ode i spremi jare i beskvasnog hljeba od jedne efe brašna, meso stavi u jednu korpu i izlije smjesu u lonac, potom sve donese i ostavi pod hrast pred Njega.

20Ali mu anđeo Gospodnji reče: „Uzmi meso i beskvasni hljeb i stavi ih na ovu stijenu pa ih potom prelij smjesom!” I on učini tako.

21Tad anđeo Gospodnji pruži vrh štapa što ga je držao u rukama, i dotakne njome meso i beskvasni hljeb. A onda sukne plamen iz stijene i proždre meso i beskvasne hljebove. I anđeo Gospodnji nestane.

22A kad je Gideon vidio da je to bio anđeo Gospodnji, reče: „Avaj, moj Gospode, Gospode! Vidio sam anđela Gospodnjeg licem u lice.”

23A Gospod mu reče: „Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti!”

24Tad Gideon izgradi žrtvenik Gospodu i nazove ga: „Gospod je mir”; i on još i danas stoji tamo u Ofri abiezrijskoj.

25Iste mu noći Gospod naredi: „Uzmi vola od svog oca, i drugog vola, starog sedam godina, i sruši Baalov žrtvenik, koji pripada ocu tvome i sasijeci Ašerin koji je uz njega.

26Potom izgradi Gospodu, Bogu svome, žrtvenik na vrhu ove utvrde; zatim uzmi drugog vola i žrtvuj ga kao paljenicu sa drvetom Ašerina kojeg ćeš posjeći!”

27Tad Gideon povede deset muškaraca, sluga svojih, i učini onako kako je Gospod zapovjedio. I učini ovo dok je bila noć, jer se plašio da to čini po danu pred domom oca svoga i svojim susjedima.

28I gle, kad ljudi ustadoše, ujutro bijaše Baalov žrtvenik srušen, šerin posječen, a drugi vo žrtvovan na novoizgrađenom žrtveniku.

29Tad pitaše jedni druge: „Ko je ovo učinio?” I nakon što su istraživali i pitali, rekoše im: „Ovo je učinio Gideon, Joasov sin!”

30Tad ljudi onoga grada poruče Joasu: „Daj nam svoga sina! Mora umrijeti, jer je Baalov žrtvenik srušio i Ašerin do njega posjekao!”

31A Joas odgovori svima koji su kraj njega stajali: „Hoćete li se vi sporiti za Baala? Hoćete li ga spasiti? Ko god se za njega zauzme bit će pogubljen do jutra! A ako je on bog, neka se sam brani, jer mu je žrtvenik razoren!”

32Tog ga dana prozovu Jerub-Baal, jer su govorili: „Neka se Baal sa njim bori” jer mu je oborio žrtvenik.

33A kada se svi Midjanci, Amalećani i sinovi Istoka ujediniše, pa prijeđoše tamo i utaboriše se u dolini Jezrel,

34tad duh Gospodnji dođe na Gideona i on zatrubi, i Abiezrejci se skupe i pođu za njim.

35I slao je glasnike u sav Manaše, i oni se skupe da krenu za njim; i pošalje glasnike i u Ašer, Zebulon i Naftali, i oni krenu na njih.

36I Gideon reče Gospodu: „Ako hoćeš Izrael spasiti kroz moje ruke, kao što si obećao,

37gle, ja ću staviti runo ovčije na gumno. A ako rosa bude samo na runu, a tlo uokolo ostane suho, onda ću znati da ćeš Izrael spasiti mojim rukama, onako kako si kazao.”

38I tako bude, jer kad je ustao sljedećeg jutra i istisnuo runo, tad vidje da iz njega isteče toliko rose da je skoro mogao napuniti zdjelu.

39I Gideon poruči Gospodu: „Neka Tvoja srdžba plane na mnom mene što ću opet reći; hoću još jednom pokušati sa runom: neka samo runo ostane suho, a neka na tlu oko njega ostane rosa!”

40I Gospod učini tako te noći; samo runo ostade suho, a rosa pade na zemlju oko njega.

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →