Matthew 8

Bosnian

← Chapter 7 Jump to: Chapter 9 →

1Veliki je narod pohrlio za Isusom kad je sišao s gore.

2Odjednom mu priđe neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i zamoli ga: „Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.”

3Isus ispruži ruku i dotakne čovjeka. „Hoću! Budi čist!”, reče mu. I guba odmah nestade.

4A Isus mu veli: „Nikome o ovom ne govori, već idi pravo svećeniku i prinesi dar koji je Mojsije propisao, njima za svjedočanstvo.”

5Kad Isus dođe u Kafarnaum, priđe mu neki kapetan

6i reče: „Gospode, sluga mi kod kuće leži uzet i u teškim je mukama.”

7„Doći ću ga izliječiti”, odgovori mu Isus.

8A kapetan mu veli: „Gospode, nisam dostojan da zakoračiš pod moj krov. Samo izgovori riječ i moj sluga će ozdraviti!

9I ja sam čovjek pod vlašću, ali pod sobom imam vojnike, pa jednome kažem: Idi! i on ode, a drugome: Dođi! i on dođe; sluzi kažem: Učini to! i on učini.”

10Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrenu se mnoštvu pa reče: „Zaista vam kažem, ovakve vjere nisam našao ni u koga u Izraelu.

11Kažem vam da će mnogi s istoka i zapada sjesti u Nebeskom carstvu za sto s Abrahamom, Isakom i Jakovom,

12a mnogi će sinovi Carstva biti izbačeni u mrklu tamu gdje će vladati plač i škripa zuba.”

13Zatim reče kapetanu: „Idi! Neka ti bude kako si vjerovao!” I sluga mu istoga trena ozdravi.

14Kad je Isus došao u Kefinu kuću, domaćinova punica je ležala sva u groznici.

15Isus joj dotakne ruku i groznica nestane. Žena ustane i počne ga posluživati.

16Kad dođe večer, dovedu mu mnoge opsjednute. Istjerao je zloduhe riječju, a svi bolesnici su ozdravili.

17Tako se ispunilo što je rečeno po vjerovjesniku Izaiji: On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.

18Kad je Isus vidio koliki se narod okuplja, naredi učenicima da otplove na drugu obalu.

19Tada mu priđe neki pismoznanac i reče: „Učitelju, slijedit ću te kud god ti pošao.”

20Isus mu odgovori: „Lisice imaju jame i ptice nebeske imaju gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje ni glavu nasloniti.”

21Drugi od učenika mu reče: „Gospode, dopusti mi da najprije odem i ukopam svojeg oca.”

22Ali Isus mu odgovori: „Pođi za mnom i pusti da mrtvi pokopavaju svoje mrtvace!”

23Isus se ukrca u lađu, a za njim uđu i njegovi učenici.

24Odjednom nastane tako snažna oluja da su valovi prelijevali preko lađice. Isus bješe zaspao.

25Učenici mu dođu i probude ga: „Gospode, spasi nas! Izginut ćemo!”

26Isus im reče: „Malovjerni! Šta se plašite?” Ustane zatim i zaprijeti vjetru i valovima, a oluja se smiri i nastane velika tišina.

27Ljudi su se u čudu pitali: „Pa ko je on da mu se čak vjetar i more pokoravaju?”

28Kad se stiglo na drugu obalu, u Gadarski kraj, susretnu ga dvojica opsjednutih koji su dolazili iz grobnica i bili tako opasni da od njih niko nije mogao proći tim putem.

29I oni odjednom poviču: „Šta hoćeš od nas, Sine Božiji? Došao si mučiti nas prije vremena?”

30Nedaleko je paslo veliko krdo svinja.

31Zli duhovi zamole Isusa: „Ako nas istjeraš, pošalji nas u ono krdo svinja.”

32„Idite!” – reče im Isus. Oni izađu iz opsjednutih i uđu u svinje. Najednom cijelo krdo jurne sa strmine u more i podavi se u vodi.

33Svinjari pobjegnu u grad te razglase šta se dogodilo s opsjednutima.

34Tada sav grad izađe ususret Isusu. Kad su ga ugledali, zamoliše ga da ode iz njihovog kraja.

← Chapter 7 Jump to: Chapter 9 →