Matthew 9

Bosnian

← Chapter 8 Jump to: Chapter 10 →

1Tako Isus uđe u lađicu i preplovi do svojega grada.

2Tu mu donesu uzetog čovjeka na nosilima. Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče uzetome: „Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!”

3Neki od pismoznanaca su međusobno govorili: „Ovaj huli!”

4Isus prozre šta misle, pa ih upita: „Zašto mislite zlo u svojim srcima?

5Šta je lakše reći uzetom čovjeku: Grijesi su ti oprošteni ili Ustani i hodaj.

6Ali znajte da Sin Čovječiji ima vlast da na zemlji oprašta grijehe.” Tada reče uzetome: „Ustani, uzmi nosila i idi kući!”

7Ovaj ustane i ode svojoj kući.

8Kad je narod to vidio, zaprepasti se i počne slaviti Boga što je ljudima dao takvu moć.

9Odlazeći odatle, ugleda Isus čovjeka po imenu Matej kako sjedi u carinarnici. „Pođi za mnom!”, reče mu. Matej ustane i pođe za njim.

10Dok je Isus poslije u kući jeo za stolom, došli su mnogi ubirači poreza i grešnici i pridružili se njemu i njegovim učenicima.

11Vidjevši to, farizeji upitaju njegove učenike: „Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?”

12Isus je čuo i rekao: „Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima!

13Prozrite šta znači: Ja želim milosrđe, a ne žrtve. Jer nisam došao zvati pravednike, već grešnike.”

14Dođu Isusu jednom Ivanovi učenici pa ga upitaju: „Zašto tvoji učenici ne poste kao što postimo mi i farizeji?”

15Isus im odgovori: „Mogu li svati tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dan kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.

16Niko ne krpi rupe na staroj odjeći zakrpom od još nesmočena platna. Zakrpa bi se skupila i napravila još veću rupu.

17Ne toči se novo vino u stare mjehove, jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino sipa u nove mjehove. Tako se sačuva oboje.”

18Još je to govorio, kad mu pristupi neki poglavar i padne pred njega ničice. „Kćerka mi je umrla”, reče. „Dođi, te stavi ruku na nju i oživjet će.”

19Isus pođe, a učenici njegovi su ga slijedili.

20Neka žena što je već dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu otraga i dotakne skut njegova ogrtača,

21jer je pomislila: „Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!”

22Isus se okrenu i reče joj: „Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera izliječila.” I žena istoga trena ozdravi.

23Kad je Isus stigao do poglavarovog doma, ugleda bučan narod i svirače.

24„Odstupite! Djevojčica nije umrla, nego samo spava!” A oni ga počnu ismijavati.

25Kad ih je istjerao, Isus uđe k djevojčici i uzme je za ruku, a ona ustane.

26Glas o tome proširio se cijelim krajem.

27Kad je Isus odlazio odatle, dva slijepca pođu za njime vičući: „Smiluj nam se, Sine Davidov!”

28Kad je stigao u kuću, slijepci mu pristupe, a Isus ih upita: „Vjerujete li da to mogu učiniti?” „Vjerujemo, Gospode”, odgovore mu.

29Tada im dotače oči i reče: „Neka vam bude prema vašoj vjeri!”

30I oči im se otvore. Isus ih strogo upozori: „Pazite da ovo niko ne dozna!”

31Ali oni, kad izađu, razglasiše to po cijelome kraju.

32Tek što su ovi izašli, dovedu mu nijemog i opsjednutoga čovjeka.

33Isus istjera zlog duha, a nijemi progovori. Narod se divio i govorio: „Ovo u Izraelu dosad nije viđeno!”

34Ali farizeji su govorili: „On istjeruje zle duhove pomoću poglavice zlih duhova.”

35Putovao je Isus po svim gradovima i selima, poučavao u tamošnjim sinagogama, objavljivao Radosnu vijest o Carstvu, te liječio ljude od svake bolesti i nemoći.

36Sažalio se na narod, jer bijaše jadan i zapušten poput stada bez pastira.

37„Žetva je veoma obimna, a radnika je malo”, reče on svojim učenicima.

38„Zato molite gospodara žetve da izvede radnike na svoju žetvu.”

← Chapter 8 Jump to: Chapter 10 →