bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Nehemiah 4
Nehemiah 4
Bosnian
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 5 →
1
No, desi se da se Sanbalat grozno razbjesni i razgnjevi kad je doznao da gradimo zidine, tad se veoma razljutio i podsmijavao Judejcima.
2
Tad je ovako govorio pred svojom braćom i ratnicima u Samariji: „Šta rade ovi nemoćni Judejci? Da li da im popustimo? Da li će prinijeti žrtvu? Hoće li jednog dana završiti? Hoće li iz ruševina nanovo u život podignuti kamenice, premda su spaljene?”
3
Amonac Tobija, koji je bio uz njega, tada reče: „Neka grade šta hoće! Lisica bi porušila te njihove kamene zidine kad bi krenula gore!”
4
Bože naš, čuj kako nas preziru i daj da njihove poruge padnu na njim same, i predaj ih pljački u nekoj zemlji sužanjstva!
5
Nemoj im prekrivati grijeha, i nemoj izbrisati njihov prijestup; jer su Te oni izazvali pred onima koji grade.
6
No, mi ćemo i dalje graditi zid; i nazidaše zid do polovice njegove visine. Tako se narod ohrabrio za rad.
7
Tako se Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci, Asdođani silno razljute kada su čuli da podizanje Jerusalemskih zidina dobro napreduje, i da su zazidali sve pukotine.
8
Zato se urote i odluče da će poći protiv Jerusalema kako bi napravili pometnju.
9
No, mi smo se molili našem Bogu i postavili stražu koja nas je čuvala danju i noću.
10
Tad Juda reče: „Naši su se nosači umorili i klonuli, ima toliko krša; ne možemo sami izgraditi zid!”
11
Ali naši neprijatelji pričahu: „Neće znati ni opaziti dok ne zađemo među njih i onda ćemo ih pobiti i spriječiti da dovrše radove!”
12
No, kad smo mi Judejci koji su živjeli u njihovoj blizini dolazili i deset puta govorili: „Kreću na nas sa svih strana, gdje god se okrenete!”,
13
tad sam postrojio narod po rodovima u dobro zaštićenim mjestima iza zidina, i na otvore, naoružan mačevima, kopljima i lukovima.
14
Sve sam to razgledao, a potom otišao da se obratim knezovima, narodnim poglavarima i ostalom narodu. I ovako rekoh: „Nemojte se njih plašiti! Sjetite se velikog, strašnog Gospoda, i borite se za svoju braću, za svoje sinove i kćeri, za vaše žene i kuće!”
15
Kada su neprijatelji čuli da znamo za njihove namjere, i da je Bog osujetio njihovu zavjeru, mi se vratismo nazad zidu i nastavismo sa radovima.
16
Od toga dana je polovina mojih sluga pomagala pri poslovima, dok je druga polovina stajala spremna sa kopljima, štitovima, lukovima i oklopima; a poglavari su stajali iza cijelog Judinog doma,
17
koji je gradio zid. Tako su težaci koji su nosili stvari jednom rukom obavljali poslove, dok su u drugoj držali spremno oružje.
18
Svaki je radnik imao pripasan mač i tako radio; no, trubači su stajali kraj mene.
19
Obratio sam se knezovima, poglavarima i ostalom narodu: „Posao je obiman i dug, a mi smo rasuti na zidinama i udaljeni jedni od drugih!
20
A vi se skupite tamo gdje čujete trubu. Bog će se boriti na našoj strani!”
21
Tako smo radili, dok je polovina naših ljudi držala koplje, a radili smo od zore do izlaska zvijezda.
22
Tada sam još rekao narodu: „Neka svako sa svojim slugom konači u Jerusalemu, kako bi po noći stražarili, a po danu radili!”
23
Tako ni ja, ni moja braća, niti bilo ko od sluga ni stražari nisu skidali odjeću i opremu; svako je kraj sebe držao oružje i vode.
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13