bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
1 Samuel 30
1 Samuel 30
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 31 →
1
I dogodilo se, kad su David i njegovi ljudi trećeg dana došli u Ziklag, da su Amalečani provalili na jug i na Ziklag; i potukli su Ziklag i ognjem ga spalili.
2
A žene su odveli u sužanjstvo, one koje su bile ondje. Nisu pogubili nikoga, ni veliko ni malo, nego su ih odveli i otišli svojim putem.
3
Tako su David i njegovi ljudi došli u grad; kad gle, bio je ognjem spaljen, a njihove žene te njihovi sinovi i njihove kćeri bili su odvedeni u sužanjstvo.
4
Tada su David i ljudi, koji su bili s njim, podigli glas svoj i plakali sve dok više nisu imali snage za plakanje.
5
I obje Davidove žene bile su odvedene u sužanjstvo, Ahinoama Jezreelka i Abigaila, žena Nabala Karmelićanina.
6
I David je bio jako potišten jer su ljudi govorili da će ga kamenovati, zato što su duše svih ljudi bile ražalošćene, svakome zbog njegovih sinova i zbog njihovih kćeri. Ali se David ohrabrio u GOSPODU, Bogu svome.
7
Tada je David rekao svećeniku Abijataru, sinu Ahimelekovu: “Molim te, donesi mi ovamo efod!” I Abijatar je donio Davidu efod.
8
I David je potražio GOSPODA govoreći: “Hoću li u potjeru za tom četom? Hoću li ih sustići?” A on mu je odgovorio: “Idi u potjeru jer ćeš ih zasigurno sustići i bez gubitaka sve povratiti.”
9
Tako je David pošao, on i šest stotina ljudi koji su bili s njim i došli su do potoka Besora, gdje su neki, koji su zaostali, stali.
10
No David je nastavio potjeru, on i četiri stotine ljudi; jer je dvije stotine ljudi zaostalo, oni su bili tako iznemogli da nisu mogli prijeći preko potoka Besora.
11
I naišli su u polju na nekog Egipćanina te su ga doveli k Davidu; i dali su mu kruha da jede i vode da pije.
12
A dali su mu komad smokvine pogače i dva grozda suhoga grožđa. I kad je to pojeo, vratio mu se duh, jer tri dana i tri noći nije jeo kruha i vodu nije pio.
13
Tada mu je David rekao: “Čiji si ti i odakle si ti?” A on je rekao: “Ja sam mladić iz Egipta, sluga jednog Amalečanina; i moj gospodar me je ostavio zato što sam se razbolio prije tri dana.
14
Mi smo provalili na jug Keretski i na pokrajine koje pripadaju Judi, i na jug Kalebov, a Ziklag smo ognjem spalili.”
15
Nato mu je David rekao: “Možeš li me odvesti k toj četi?” A on je rekao: “Zakuni mi se Bogom da me nećeš ubiti i da me nećeš predati u ruke mome gospodaru, pa ću te odvesti do te čete!”
16
I kad ga je on odveo tamo, gle, oni su se bili raspršili po svoj onoj zemlji, jedući i pijući i plešući zbog svega velikoga plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.
17
I David ih je udarao od sumraka sve do večeri sljedećeg dana; i nitko od njih nije umaknuo, osim četiri stotine mladića, koji su zajahali na deve i pobjegli.
18
I David je povratio sve što su odnijeli Amalečani; i obje svoje žene David je oslobodio.
19
I ništa im nije nestalo, ni malo ni veliko, ni sinovi ni kćeri, ni plijen niti nešto što im je bilo oteto: David je sve povratio.
20
Tada je David uzeo sva stada i krda koja su oni dotjerali pred onom ostalom stokom. I rekao je: “Ovo je Davidov plijen!”
21
Zatim je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji su bili iznemogli te nisu mogli slijediti Davida i koje su oni ostavili kod potoka Besora te su oni izašli u susret Davidu i u susret ljudima koji su bili s njim. I kad se David približio ljudima, pozdravio ih je.
22
Tada su progovorili svi opaki ljudi i ljudi Belialovi, od onih koji su išli s Davidom, te su rekli: “Zato što nisu išli s nama, nećemo im dati ništa od plijena koji smo povratili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, da ih mogu povesti i otići!”
23
Nato je David rekao: “Ne činite tako, braćo moja, s onim što nam je GOSPOD dao: on nas je štitio i predao nam u ruke naše tu četu koja je krenula protiv nas.
24
Jer tko će vas poslušati u tom slučaju? Nego kakav je dio onome koji silazi u boj, takav će biti dio onome koji ostaje kod tovara; neka dijele jednako.”
25
I tako je bilo od onog dana pa nadalje, da je on to učinio odredbom i uredbom za Izrael sve do dana današnjega.
26
A kad je David došao u Ziklag, poslao je plijen starješinama Judinim, baš svojim prijateljima, govoreći: “Evo dara za vas od plijena neprijatelja GOSPODNJIH!”
27
Onima koji su bili u Betelu, i onima koji su bili na jugu Ramota i onima koji su bili u Jatiru;
28
i onima koji su bili u Aroeru, i onima koji su bili u Sifmotu i onima koji su bili u Eštemoi;
29
i onima koji su bili u Rakalu, i onima koji su bili u jerahmeelskim gradovima i onima koji su bili u kenijskim gradovima;
30
i onima koji su bili u Hormi, i onima koji su bili u Korašanu i onima koji su bili u Ataku;
31
i onima koji su bili u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je sâm David sa svojim ljudima često obilazio.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31