bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Acts 20
Acts 20
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 19
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 21 →
1
I nakon što se pobuna stišala, Pavao je dozvao k sebi učenike, izgrlio ih, i otputovao u Makedoniju.
2
A kad je prošao kroz one krajeve te im iznio mnoge nagovore, došao je u Grčku,
3
I ostao je ondje tri mjeseca. A pošto su Židovi, dok se spremao otploviti u Siriju, skovali zavjeru protiv njega, naumio je vratiti se kroz Makedoniju.
4
A do Azije pridružili su mu se: Sopater iz Bereje; a od Solunjana Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe i Timotej; a iz Azije, Tihik i Trofim.
5
Ovi su otišli prije te su nas pričekali u Troadi.
6
A nakon dana Beskvasnih kruhova, otplovili smo iz Filipa i stigli za pet dana k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
7
A prvog dana u tjednu, kad su se učenici sastali lomiti kruh, Pavao im je propovijedao, a kako je bio spreman sutradan otići, produžio je svoj govor sve do ponoći.
8
I u gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke.
9
A tamo je na prozoru sjedio neki mladić imenom Eutih, kojeg je uhvatio dubok san te je on, kako je Pavao dugo propovijedao, svladan snom pao dolje s trećega kata. I podigli su ga mrtvog.
10
Tada je Pavao sišao, nadnio se nad njega, zagrlio ga i rekao: “Ne uznemirujte se: jer duša je njegova u njemu!”
11
Stoga kad se ponovo popeo, razlomio je kruh i jeo te dugo govorio, sve do zore, pa je onda otputovao.
12
A mladića su doveli živog te su se nemalo utješili.
13
A mi smo otišli naprijed na lađu te smo otplovili u Asos, gdje smo trebali ukrcati Pavla, jer je on tako odredio, namjeravajući sâm ići pješice.
14
I kad se s nama susreo u Asosu, ukrcali smo ga i stigli smo u Mitilenu.
15
Odande smo otplovili i sljedećeg dana došli smo nadomak Hiosa; a preksutra smo pristali u Samosu, prenoćili smo u Trogiliumu; a sljedećeg dana stigli smo u Milet.
16
Jer je Pavao odlučio ploviti mimo Efeza kako ne bi gubio vrijeme u Aziji, već mu se žurilo da bude, ako mu je moguće, na dan Pedesetnice u Jeruzalemu.
17
A iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine crkve.
18
I kad su stigli k njemu, rekao im je: “Vi znate kako sam se ophodio s vama sve vrijeme od prvoga dana kad sam došao u Aziju,
19
služeći Gospodina sa svom poniznošću uma, i s mnogim suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih zavjera;
20
kako nisam ništa od onog što je korisno za vas propustio, nego sam vam pokazao i javno vas poučio i od kuće do kuće,
21
svjedočeći i Židovima i Grcima za pokajanje k Bogu i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista.
22
I sada, evo, svezan u duhu, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me tamo snaći,
23
osim što Duh Sveti svjedoči govoreći da me u svakom gradu očekuju okovi i patnje.
24
Ali me ništa od toga ne zabrinjava, niti držim svoj život dragocjen sebi; samo da dovršim svoju trku s radošću i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.
25
I sada, evo, znam da svi vi, između kojih sam prošao propovijedajući kraljevstvo Božje, više nećete vidjeti mojega lica.
26
Zato vam na današnji dan izjavljujem: ja sam čist od krvi sviju,
27
jer vam nisam propustio obznaniti sav naum Božji.
28
Stoga pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju.
29
Jer ja znam ovo: da će poslije mojega odlaska među vas ući okrutni vukovi koji ne štede stado.
30
I između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti izopačenosti, da bi odvukli učenike za sobom.
31
Zato bdijte i sjećajte se da u razdoblju od tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog!
32
A sada vas, braćo, preporučujem Bogu i riječi njegove milosti, koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji se posvećuju.
33
Ničijeg srebra ili zlata ili odijela nisam poželio.
34
Da, sami znate, da su ove ruke poslužile mojim potrebama, i onih koji su bili sa mnom.
35
Sve sam vam pokazao: kako se treba truditi i zauzimati za nemoćne te se sjećati riječi Gospodina Isusa jer je on rekao: ʻBlaženije je davati nego primati.ʼ ”
36
I kad je to rekao, kleknuo je te se pomolio sa svima njima.
37
Tada su svi jako zaplakali i pali Pavlu oko vrata te ga izljubili,
38
ožalošćeni iznad svega njegovim riječima koje je izgovorio: da oni neće više vidjeti njegovog lica. Zatim su ga otpratili na lađu.
← Chapter 19
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 21 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28