bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Genesis 32
Genesis 32
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 33 →
1
A Jakov je otišao putem svojim. Zatim su ga sreli anđeli Božji.
2
A kad ih je Jakov opazio, rekao je: “Ovo je vojska Božja!” Onda je ono mjesto prozvao imenom Mahanaim.
3
Zatim je Jakov poslao pred sobom glasnike bratu svom Ezavu u pokrajinu Seir, u zemlju Edomsku,
4
te im zapovjedio, govoreći: “Ovako recite gospodaru mome Ezavu: ‘Sluga tvoj Jakov govori tako: Boravio sam kod Labana i ostao sam tamo sve dosada;
5
a imam goveda i magaraca i stada, te sluge i sluškinje. Tako sam poslao da poruče gospodaru mome, da bih mogao naći milost u očima tvojim.’ ”
6
Zatim su se glasnici vratili Jakovu, govoreći: “Došli smo k bratu tvom Ezavu, a i on ide u susret tebi i s njim četiri stotine ljudi.”
7
Tada se Jakov silno uplašio i uznemirio; onda je razdvojio ljude što su bili s njim i stada i goveda i deve, na dvije čete
8
te rekao: “Ako Ezav krene na jednu četu i potuče je, onda će druga četa što je ostala pobjeći.”
9
Onda je Jakov rekao: “O Bože oca moga Abrahama i Bože oca moga Izaka! GOSPODE, koji si mi rekao: ‘Vrati se zemlji svojoj i rodu svome, i ja ću s tobom dobro postupati!’
10
Nisam dostojan ni najmanje od svega milosrđa i svih istina koje si pokazivao svome slugi; jer sam sa štapom svojim prešao Jordan ovaj, a sada sam postajem dvije čete.
11
Izbavi me, molim te, iz ruke brata moga, iz ruke Ezavove, jer ga se bojim, da ne bi došao i udario me i majku s djecom;
12
a ti si rekao: ‘Ja ću ti zasigurno dobro činiti i sjeme tvoje umnožiti kao pijeska morskog što se od mnoštva ne može izbrojiti.’ ”
13
I ondje je prenoćio tu istu noć; onda je, od onog što mu je bilo pri ruci, uzeo dar za brata svog Ezava:
14
dvjesto koza i dvadeset jaraca, dvjesto ovaca i dvadeset ovnova;
15
trideset deva dojilica s mladunčadi njihovim, četrdeset krava i deset junaca, dvadeset magarica i deset magarčića.
16
Zatim ih je predao u ruku slugama svojim, svako stado zasebno, te rekao slugama svojim: “Prođite prije mene i napravite prostor između stada i stada!”
17
A prvom je zapovjedio govoreći: “Kada te sretne brat moj Ezav i upita te, govoreći: ‘Čiji si ti i kuda ideš, i čije je ovo pred tobom?’,
18
tada mu odgovori: ‘Oni su sluge tvoga Jakova; to je dar poslan gospodaru svome Ezavu; a, evo, i on je za nama.’ ”
19
A tako je zapovjedio drugom i trećem, i svima koji su išli za stadima, govoreći: “Na ovaj način kažite Ezavu kad ga nađete.
20
I još recite: ‘Evo sluge tvog Jakova za nama.’ Jer je rekao: “Umirit ću ga darom koji ide preda mnom, a poslije toga ću mu vidjeti lice; možda će primiti od mene.”
21
Tako je dar otišao pred njim, a on je prenoćio onu noć u taboru.
22
Onda je one noći ustao i uzeo obje žene svoje i obje sluškinje svoje i jedanaest sinova svojih, te prešao preko gazova Jaboka,
23
pa ih je poveo i preveo preko potoka; zatim je prenio preko što je imao.
24
Tako je Jakov ostao sâm; i ondje se jedan čovjek hrvao s njim do svanuća dana.
25
A kad je vidio da ga nije nadvladao, dotaknuo mu je čašicu na bedru, te se bedrena čašica Jakovljeva iščašila dok se s njim hrvao.
26
Zatim mu je rekao: “Pusti me, jer dan sviće!” A on mu je odgovorio: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”
27
Onda ga je upitao: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio: “Jakov.”
28
Tada je rekao: “Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael, jer si se kao knez nadjačavao s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.”
29
Nato ga je Jakov zamolio i rekao: “Molim te, reci mi ime svoje!” A on je odgovorio: “Zašto me pitaš za ime moje?” I ondje ga je blagoslovio.
30
A mjestu onome Jakov je nadjenuo ime Penuel: “Jer sam vidio Boga licem u lice, i život mi je pošteđen.”
31
I kako je prošao Penuel, sunce se nad njim uzdiglo; a na bedro svoje je hramao.
32
Zbog toga sinovi Izraelovi do dana današnjega ne jedu tetivu koja se stegnula, što je na bedrenoj čašici, zato što je on dotaknuo Jakovljevo bedro po tetivi koja se stegnula.
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 33 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50