bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Genesis 34
Genesis 34
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 33
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 35 →
1
Zatim je Dina, kći Leina, koju je rodila Jakovu, izašla pogledati kćeri one zemlje.
2
A kad ju je opazio Šekem, sin Hamora Hivijca, knez zemlje, uzeo ju je i s njom legao, te ju oskvrnuo.
3
Onda je duša njegova prionula uz Dinu, kćer Jakovljevu, pa je djevojku zavolio i ljubazno s djevojkom razgovarao.
4
Zatim je Šekem razgovarao s ocem svojim Hamorom, govoreći: “Ovu mi djevojku uzmi za ženu!”
5
A Jakov je čuo da je on oskvrnuo kćer njegovu Dinu, a tada su sinovi njegovi bili na polju sa stokom njegovom, i Jakov je šutio dok oni nisu došli.
6
Tada je Hamor, otac Šekemov, otišao k Jakovu da s njim razgovara.
7
A sinovi su Jakovljevi došli s polja, kada su to čuli; i ti ljudi su bili ražalošćeni i jako gnjevni, zato što je on počinio ludost u Izraelu, pošto je legao s kćeri Jakovljevom, što se nije smjelo učiniti.
8
Onda je Hamor razgovarao s njima, govoreći: “Duša sina moga Šekema čezne za kćeri vašom; molim vas, dajte mu je za ženu!
9
I sklapajte brakove s nama: dajte nam kćeri svoje, a uzimajte sebi kćeri naše!
10
Tako ćete s nama prebivati i zemlja će biti pred vama: naselite se i trgujte u njoj i u njoj stječite posjede!”
11
Zatim je Šekem rekao ocu njenom i braći njenoj: “Dopustite mi da nađem milost u očima vašim i što mi kažete, ja ću dati.
12
Koliko god me tražite za miraz i dar, i ja ću vam dati onoliko koliko mi kažete, samo mi dajte djevojku za ženu.”
13
Nato su sinovi Jakovljevi prijevarno odgovorili Šekemu i njegovom ocu Hamoru pa su rekli, zato što je oskvrnuo njihovu sestru Dinu,
14
i odgovorili im: “Ne možemo tako što učiniti, dati sestru svoju onome koji nije obrezan, jer je to sramota za nas;
15
ali ćemo se s vama složiti u ovome: ako budete kao mi, da svaki muški među vama bude obrezan,
16
onda ćemo vam davati kćeri svoje, a mi ćemo sebi uzimati vaše kćeri, pa ćemo s vama prebivati i postati jedan narod.
17
Ali ako nas nećete poslušati, da se obrežete, mi ćemo onda uzeti kćer svoju i otići.”
18
A njihove su se riječi svidjele Hamoru i njegovu sinu Šekemu,
19
te mladić nije oklijevao to učiniti, jer mu je kći Jakovljeva bila omiljela; a bio je časniji od svih ukućana oca svoga.
20
Tako su Hamor i njegov sin Šekem došli na vrata svoga grada te razgovarali s ljudima grada svoga, govoreći:
21
“Ovi su ljudi miroljubivi prema nama; zato im dopustimo da se nasele u ovoj zemlji i trguju u njoj; jer, evo, zemlja je dovoljno prostrana za njih. Hajdemo uzimati kćeri njihove sebi za žene i dajmo im kćeri svoje.
22
U tome će se ljudi s nama složiti, da s nama prebivaju i da postanu jedan narod, samo ako svaki muškarac među nama bude obrezan, kao što su oni obrezani.
23
Neće li stoka njihova i imetak njihov i svaka životinja njihova biti naša? Samo im dajmo pristanak, pa će s nama prebivati!”
24
Tako su svi, koji su izlazili na gradska vrata, poslušali Hamora i njegova sina Šekema, pa je svaki muškarac bio obrezan, svi koji su izlazili na gradska vrata.
25
I dogodilo se trećeg dana, dok su oni bili u bolovima, dva su Jakovljeva sina, Šimun i Levi, braća Dinina, uzeli svaki svoj mač te hrabro ušli u grad i pogubili sve muškarce.
26
Tako su oštricom mača pogubili Hamora i njegova sina Šekema, pa uzeli Dinu iz kuće Šekemove i otišli.
27
Sinovi su Jakovljevi došli među pogubljene te oplijenili grad, jer su oni oskvrnuli sestru njihovu.
28
Uzeli su njihove ovce i goveda njihova i magarce njihove, i ono što je bilo u gradu, i ono što je bilo u polju,
29
i sve bogatstvo njihovo; onda su zarobili sve njihove malene i žene njihove, te oplijenili i sve što je bilo u kućama.
30
Zatim je Jakov rekao Šimunu i Leviju: “Uvalili ste me u nevolju tako da ste učinili da zaudaram među stanovnicima zemlje, među Kanaancima i Perižanima. A pošto imam malo ljudi, oni će se sakupiti protiv mene i pogubiti me; tako ću biti uništen ja i moj dom.”
31
Nato su oni odgovorili: “Smije li on postupati sa sestrom našom kao s bludnicom?”
← Chapter 33
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 35 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50