bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Job 3
Job 3
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
1
Nakon toga Job je otvorio svoja usta i prokleo dan svoj;
2
Zatim je Job progovorio i rekao:
3
“Neka onaj dan kad sam se rodio nestane i ona noći u kojoj je bilo rečeno: ‘Začelo se muško dijete!’
4
Neka taj dan postane tama! Neka se Bog na njega ne obazire odozgo, ni neka svjetlost ne zasvijetli na njega!
5
Neka ga tama i sjena smrti oboji, neka oblak na njemu prebiva, neka ga pomračina dana prestravi!
6
A noć onu, neka je tama zgrabi, neka se ne pridodaje danima godine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci!
7
Evo, neka noć ona bude pusta, neka u nju ne ulazi klicanje radosno!
8
Neka je prokunu oni što dan proklinju koji su spremni podići tugu svoju!
9
Neka zvijezde njezina sumraka potamne, neka svjetlost traže, no nijedne nema, ni neka osvit dana nikad ne ugleda!
10
Zato što nije zatvorio vrata utrobe majke moje, ni sakrio muku od očiju mojih!
11
Zašto nisam mrtav od utrobe? Zašto nisam izdahnuo kad sam izlazio iz utrobe?
12
Zašto su me koljena prihvatila? Ili zašto su prsa da bi ih sisao?
13
Jer sada bih mirno ležao i mirovao, spavao bih, tada bih spokojan bio,
14
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su za sebe izgradili pusta mjesta,
15
ili s knezovima što imaju zlato, koji su kuće svoje napunili srebrom.
16
Ili što kao nedonošče sakriveno ne bih bio, kao dojenčad koja svjetlo nikada nisu vidjela.
17
Opaki se ondje prestaju uznemiravati, i umorni ondje počivaju.
18
Ondje sužnjevi počivaju zajedno; ne čuju više glas tlačitelja.
19
Mali i veliki su ondje, i sluga je slobodan od gospodara svoga.
20
Čemu darovati svjetlo bijedniku i život onima koji su ogorčeni u duši
21
koji čeznu za smrću, no ona ne dolazi, i kopaju za njom više nego za blagom skrivenim;
22
koji se silno raduju, i veseli su kada grob nađu?
23
Zašto darovati svjetlost čovjeku čiji je put sakriven, koga je Bog ogradio?
24
Jer uzdisanje moje dolazi prije nego što jedem i urlici se moji kao vode razlijevaju.
25
Jer onoga čega sam se najviše bojao došlo je na mene i ono od čega sam strahovao snašlo me je.
26
Nisam bio siguran, ni spokoja nisam imao, niti sam bio miran, a nevolja je došla.”
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42