bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Job 30
Job 30
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
1
“No sada oni koji su mlađi od mene podsmjehuju mi se, oni čije bih očeve odbio staviti sa psima stada svoga.
2
Pa gdje mi može snaga ruku njihovih koristiti kad je u njima starost propala?
3
Zbog oskudice i gladi bili su usamljeni, bježali su u pustinju u davnim vremenima napušteni i opustošeni.
4
Trgali su sljez po grmlju, i klekovo korijenje sebi za hranu.
5
Od ljudi su bili prognani, (vapili su za njima kao za lopovom).
6
Živjeli su u klisurama dolina, u špiljama zemaljskim i u stijenama.
7
Njakali su među grmljem, skupljali su se pod koprivama.
8
Bili su sinovi luđaka, da, sinovi pokvareni; bili su odvratniji od zemlje.
9
A sada sam ja njihova pjesmica, da, ja sam uzrečica njihova.
10
Gnušaju me se, bježe dalje od mene i ne suzdržavaju se pljunuti mi u lice.
11
Zato što je on odriješio uže moje i pritijesnio me, oni su također preda mnom i uzde otpustili.
12
Nad mojom desnicom mladi ustaju, odguruju mi noge i put svoje propasti protiv mene podižu.
13
Stazu su moju pokvarili, nesreću su moju postavili, nitko im nije pomagao.
14
Došli su na mene kao širok prolom vode, na me se kotrljaju u pustoši.
15
Na mene se strahote okreću, dušu moju progone kao vjetar, a blagostanje moje prolazi kao oblak.
16
I sada se duša moja izlijeva po meni, stigli su dani nevolje nada mnom.
17
Kosti su u meni probodene noću i tetive moje nemaju spokoja.
18
Od velike siline bolesti moje odjeća mi se izobličila, steže me kao ovratnik košulje moje.
19
U blato me je bacio te sam postao kao prah i pepeo.
20
K tebi vapim, a ti me ne čuješ; stojim, a ti se na mene ne obazireš.
21
Postao si okrutan prema meni, svojom snažnom ruke ti mi se suprotstavljaš.
22
Podižeš me u vjetar, navodiš me da na njemu jašem i razlažeš moje bivstvo.
23
Jer znam da si me do smrti doveo i do kuće određene za sve žive.
24
Bilo kako on neće ruku svoju ispružiti do groba, premda vapi u svojoj propasti.
25
Nisam li ja plakao nad onim koji je bio u nevolji? Nije li se duša moja ražalostila nad siromasima?
26
Kad sam poželio dobro, tada mi je došlo zlo; i kad sam čekao na svjetlost, došla je tama.
27
Utroba je moja uzavrela i ne može otpočinuti; dani nevolje su me predusreli.
28
Otišao sam tužan bez sunca, ustao sam i u zajednici zavapio.
29
Brat sam zmajevima i drug sovama.
30
Koža je moja na meni crna, a kosti su mi izgorjele od vrućine.
31
Čak se i harfa moja pretvorila u tugu, a svirala moja u glas onih koji plaču.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42