bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Luke 24
Luke 24
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 23
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
1
A prvog dana u tjednu, vrlo rano u jutro, došle su one i još neki s njima na grobnicu, noseći miomirise koje su pripremile.
2
I našle su kamen otkotrljan s grobnice,
3
te su ušle, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa.
4
I dogodilo se, dok su one bile jako zbunjene zbog toga, gle, dva čovjeka su stajala pokraj njih u blistavoj odjeći.
5
I kako su bile uplašene i pognule lice k zemlji, oni su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima?
6
On nije ovdje, nego je uskrsnuo: sjetite se kako vam je rekao dok je još bio u Galileji,
7
govoreći: ʻSin čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi i biti razapet, a treći dan uskrsnuti!ʼ ”
8
I one su se sjetile njegovih riječi.
9
Onda su se vratile s grobnice i javile sve to Jedanaestorici i svima ostalima.
10
To su bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva i ostale žene koje su bile s njima, koje su to rekle apostolima.
11
A njihove riječi su se njima učinile kao izmišljotina te im nisu vjerovali.
12
Tada je Petar ustao i otrčao do grobnice te se sagnuo dolje i vidio samo laneno platno gdje leži zasebno pa je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo.
13
I gle, toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija.
14
I razgovarali su među sobom o svemu tome što se dogodilo.
15
I dogodilo se, dok su razgovarali i raspravljali, da im se približio sâm Isus te pošao s njima.
16
Ali njihove oči bile su zapriječene da ga ne bi prepoznali.
17
A on im je rekao: “Kakvi su to razgovori koje vodite jedan s drugim dok hodate i žalosni ste?”
18
A jedan od njih, kojemu je ime bilo Kleofa, odgovorio je rekavši: “Jesi li ti jedini tuđinac u Jeruzalemu pa ne znaš što se ondje dogodilo ovih dana?”
19
A on im je rekao: “Što to?” Onda su mu rekli: “Ono o Isusu Nazarećaninu koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i cijelim narodom;
20
i kako su ga glavari svećenički i naši poglavari predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
21
A mi smo se pouzdavali da je on taj koji treba otkupiti Izraela. A uza sve to, danas je već treći dan otkako se to dogodilo.
22
Štoviše, i neke su nas žene od naših zapanjile, koje su bile rano kod grobnice.
23
A kad nisu našle njegovo tijelo, došle su govoreći da su imale i viđenje anđela koji su rekli da je on živ.
24
I neki su od onih koji su bili s nama otišli do grobnice te su našli onako kako su i žene rekle, ali njega nisu vidjeli.”
25
Tada im je on rekao: “O, ludi, i spora srca da vjerujete sve što su proroci govorili!
26
Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i uđe u svoju slavu?”
27
I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što je u svim Pismima o njemu samom.
28
I približili su se selu kamo su išli, a on se pravio kao da je htio ići dalje.
29
Ali su ga oni primoravali govoreći: “Ostani s nama jer blizu je večer i dan je na izmaku!” I ušao je da bi ostao s njima.
30
I dogodilo se, dok je bio s njima pri jelu, da je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te im ga dao.
31
Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga; a on je iščeznuo ispred njihovih očiju!
32
Nato su oni rekli jedan drugomu: “Nije li naše srce gorjelo u nama, dok nam je na putu govorio i dok nam je otkrivao Pisma?”
33
I istog časa su ustali i vratili se u Jeruzalem te našli okupljenu Jedanaestoricu i one koji su bili s njima,
34
gdje govore: “Gospodin je doista uskrsnuo i pojavio se pred Šimunom.”
35
Zatim su oni ispripovjedili što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.
36
I dok su oni tako govorili, sâm Isus je stao usred njih te im rekao: “Mir vama!”
37
Ali oni su užasnuti i prestrašeni, smatrali da gledaju duha.
38
A on im je rekao: “Zašto ste uznemireni? I zašto se pojavljuju takve misli u vašim srcima?
39
Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja osobno! Opipajte me i vidite! Jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.”
40
A kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge.
41
I dok oni od radosti još nisu vjerovali nego su se čudili, rekao im je: “Imate li ovdje nešto za jelo?”
42
A oni su mu pružili komad pečene ribe i meda u saću.
43
I on je to uzeo i pojeo pred njima.
44
Tada im je rekao: “Ovo su riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve ono što je o meni zapisano u Zakonu Mojsijevu, i u Prorocima i u Psalmima.”
45
Zatim im je otvorio razum da mogu razumjeti Pisma,
46
te im rekao: “Tako je zapisano i tako je trebalo Kristu pretrpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih,
47
i da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oslobođenje od grijeha među svim narodima, počevši od Jeruzalema.
48
A vi ste tome svjedoci.
49
I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svoga. Ali ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne odjenete snagom s visine.”
50
Onda ih je izveo sve do Betanije, podigao svoje ruke i blagoslovio ih.
51
I dogodilo se, dok ih je blagoslivljao, da se rastao od njih i bio uznesen na nebo.
52
Tada su mu iskazali štovanje te se s velikom radošću vratili u Jeruzalem.
53
I bili su neprestano u Hramu hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.
← Chapter 23
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24