bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Luke 7
Luke 7
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 6
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 8 →
1
I kad je dovršio sve te svoje besjede pred narodom koji je slušao, ušao je u Kapernaum.
2
A nekom satniku bio je bolestan sluga koji mu je bio drag, gotovo je umirao.
3
Kad je čuo za Isusa, poslao mu je židovske starješine zaklinjući ga da dođe i ozdravi mu slugu.
4
I kad su oni došli k Isusu, usrdno su ga počeli zaklinjati govoreći kako je on dostojan da mu to učini:
5
“Jer ljubi naš narod; on nam je i sinagogu sagradio.”
6
Tada je Isus pošao s njima. A kad više nije bio daleko od te kuće, satnik mu je poslao prijatelje govoreći mu: “Gospodine, ne muči se jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7
Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi; nego reci riječ i moj će sluga ozdraviti!
8
Jer i ja sam čovjek podređen vlasti; imam pod sobom vojnike pa jednomu kažem: ʻIdi!ʼ i on ode; a drugomu: ʻDođi!ʼ i on dođe; i svojemu slugi: ʻUčini to!ʼ i on to učini.”
9
Kad je Isus to čuo začudio mu se, te se okrenuo narodu koji ga je slijedio i rekao: “Kažem vam, tako veliku vjeru nisam našao ni u Izraelu!”
10
A kad su se oni što su bili poslani vratili kući, našli su da je ozdravio sluga koji je bio bolestan.
11
I dogodilo se sutradan da je on pošao u grad zvani Nain, a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnogo naroda.
12
A kad se približio gradskim vratima, gle, iznosili su mrtvaca, sina jedinca majke njegove; a ona je bila udovica. I s njome je bilo mnogo naroda iz grada.
13
A kad ju je Gospodin opazio, sažalio se nad njom te joj rekao: “Ne plači!”
14
Onda se primaknuo, dotaknuo se mrtvačkih nosila, a oni koji su ga nosili mirno su stali. Tada je rekao: “Mladiću, tebi govorim! Ustani!”
15
I onaj koji je bio mrtav sjeo je i počeo govoriti, a on ga je predao njegovoj majci.
16
I sve je obuzeo strah te su slavili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama!” I “Bog je pohodio narod svoj!”
17
I taj se glas o njemu proširio po cijeloj Judeji i po svoj okolici.
18
A o svemu tome Ivanu su javili njegovi učenici.
19
I kad je pozvao dvojicu svojih učenika, Ivan ih je poslao k Isusu govoreći: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
20
Kad su ti ljudi stigli k njemu, rekli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi govoreći: ʻJesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?ʼ ”
21
A on je upravo u taj čas ozdravio mnoge od njihovih bolesti, muka i zlih duhova i mnogim je slijepcima podario vid.
22
Tada im je Isus odgovorio rekavši: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli; da slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda evanđelje.
23
I blažen je svaki onaj kome ja nisam sablazan.”
24
A kad su izaslanici Ivanovi otišli, počeo je govoriti narodu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju vjetar njiše?
25
Nego što ste izašli vidjeti? Čovjeka odjevena u meku odjeću? Evo, oni koji su u finoj odjeći i žive u raskoši u kraljevskim su dvorima.
26
Nego što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka!
27
Ovo je onaj o kome je zapisano: ʻEvo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.ʼ
28
Jer kažem vam, među rođenima od žena nema većeg proroka od Ivana Krstitelja; ali i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.”
29
I sav narod koji ga je slušao, i poreznici, krstili su se krštenjem Ivanovim dokazujući da je Bog u pravu.
30
A farizeji i zakonoznanci odbacili su naum Božji za njih jer nisu htjeli da ih on krsti.
31
A Gospodin je rekao: “S kime ću onda usporediti ljude ovoga naraštaja? I kome su nalik?
32
Nalik su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: ʻZasvirali smo vam u frulu, a niste zaplesali! Naricali smo vam, a niste zaplakali!ʼ
33
Jer je došao Ivan Krstitelj; niti jede kruha niti pije vina, a vi govorite: ʻIma đavla!ʼ
34
Došao je Sin čovječji; jede i pije, a vi govorite: ʻGle, čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja poreznika i grešnika!ʼ
35
Ali mudrost su opravdala sva djeca njezina.”
36
A jedan ga je od farizeja zamolio da bi s njime jeo. I ušao je u farizejevu kuću i sjeo kako bi jeo.
37
I gle, neka žena iz grada koja je bila grešnica, kad je doznala da je Isus sjedio pri jelu u farizejevoj kući, donijela je pomast u alabastrenoj posudi,
38
i stala iza njega do njegovih nogu plačući. Počela mu je suzama prati noge i otirati ih kosom sa svoje glave te mu ljubiti noge i mazati ih pomašću.
39
A kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, rekao je u sebi govoreći: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dodiruje: da je grešnica.”
40
A Isus mu je odgovorio rekavši: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on je rekao: “Učitelju, reci!”
41
Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset.
42
A kako nisu imali čime platiti, iskreno je oprostio obojici. Reci, koji će ga stoga od njih više ljubiti?”
43
Šimun mu je odgovorio rekavši: “Pretpostavljam da onaj kome je više oprostio.” A on mu je rekao: “Pravo si prosudio.”
44
Tada se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; nisi mi dao vode za moje noge, a ona mi je suzama svojima oprala noge i kosom ih sa svoje glave obrisala.
45
Nisi mi dao poljupca, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge.
46
Nisi mi glavu pomazao uljem, a ova žena mi je pomašću pomazala noge.
47
Stoga ti kažem: mnogi su joj grijesi oprošteni, jer je mnogo ljubila; a kome se malo oprašta, malo ljubi.”
48
A njoj je rekao: “Oprošteni su ti grijesi!”
49
Nato su oni koji su sjedili s njim pri jelu počeli među sobom govoriti: “Tko je ovaj koji i grijehe oprašta?”
50
A ženi je rekao: “Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!”
← Chapter 6
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 8 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24