bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian (Knjiga O Kristu)
/
Mark 5
Mark 5
Croatian (Knjiga O Kristu)
← Chapter 4
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 6 →
1
Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski kraj.
2
Tek što je Isus izišao iz lađice, istrćao je pred njega s groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom.
3
Stanovao je u grobnicama, a nitko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem.
4
Često su ga okivali u lance, ali on bi uvijek rastrgao lance i smrskao okove u komadiće. Nitko ga nije mogao ukrotiti.
5
Danju i noću bez prestanka je lutao grobljima i gorom vrišteći i udarajući sebe kamenjem.
6
Ugledavši Isusa izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim.
7
Zavrišti i prodorno vikne: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”
8
Isus mu, naime, bijaše zapovjedio: “Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!”
9
Zatim ga upita: “Kako se zoveš?” “Zovem se Legija”, odgovori on, “jer nas je mnogo u ovom čovjeku.”
10
Preklinjao ga je da ih ne potjera iz onoga kraja.
11
A ondje je na obronku paslo veliko krdo svinja.
12
“Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih”, zamole ga nečisti duhovi.
13
On im to dopusti. Nečisti duhovi iziđu i uđu u svinje, na što cijelo krdo od kojih dvije tisuće svinja jurne niz strmi obronak i utopi se u jezeru.
14
Svinjari pobjegnu u obližnje gradove i sela i razglase putem novost, pa ljudi pođu vidjeti što se dogodilo.
15
Dođu Isusu i ugledaju čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti te se uplaše.
16
A kad su očevici ispričali što se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama,
17
ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihova kraja.
18
On se vrati u lađu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti poći s njime.
19
Ali mu Isus to nije dopustio. “Idi kući svojima”, reče mu on, “i ispričaj im koliko ti je milosrđe Bog iskazao.”
20
Čovjek se zaputi u Dekapolis toga kraja govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili.
21
Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more.
22
Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice
23
preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. “Na samrti je”, reče on. “Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.”
24
Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo.
25
Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina.
26
Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo.
27
Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač.
28
Mislila je: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!”
29
I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.
30
Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: “Tko mi je dotaknuo odjeću?”
31
Učenici mu rekoše: “Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!”
32
Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.
33
A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča.
34
On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!”
35
Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja.”
36
Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
37
Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu.
38
Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.
39
On uđe i reče im: “Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!”
40
Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica.
41
Uhvati ju za ruku i reče joj: “Talita kum!” (što znači: “Ustani, djevojčice!”).
42
Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni.
43
Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.
← Chapter 4
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 6 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16