Mark 6

Croatian (Knjiga O Kristu)

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →

1Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret.

2Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: “Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa?

3Nije li on drvodjelja, Marijin sin, Jakovljev, Josijin, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?” I sablaznili su se zbog njega.

4Isus im reče: “Proroku ne iskazuju čast jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u njegovu domu.”

5Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke.

6Čudio se njihovoj nevjeri. Išao je po selima i poučavao.

7Pozvao je sebi Dvanaestoricu te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove.

8Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa—ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu.

9Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača.

10Kazao je: “Kad boravite u nekome mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj.

11Ako vas u nekome mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.”

12Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju.

13Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili.

14Ubrzo je i kralj Herod Antipa čuo za Isusa jer se o njemu posvuda govorilo. Neki su govorili: “To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.”

15Drugi su pak govorili da je Isus starodrevni prorok Ilija. Treći su tvrdili da je on novi prorok poput onih iz prošlosti.

16Herod na to reče: “To je Ivan komu sam dao odrubiti glavu. Uskrsnuo je!”

17Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa.

18Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: “Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata!”

19Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti

20jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao.

21Na posljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje.

22Herodijadina kći plesala za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela. “Traži od mene što ti drago,” reče kralj djevojci,

23“pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!”

24Djevojka iziđe i upita majku: “Što da tražim?” A ona odgovori: “Traži glavu Ivana Krstitelja!”

25Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: “Zapovjedi da mi na pladnju donesu glavu Ivana Krstitelja, i to odmah!”

26Kralj se ražalosti, ali zbog toga što se zakleo i zbog uzvanika ne htjede ju odbiti.

27Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu

28te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci.

29Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.

30Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.

31Isus im predloži: “Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.” Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.

32Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.

33No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.

34Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.

35Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: “Pust je ovo kraj a već je i kasno.

36Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo!”

37“Vi ih nahranite!” odgovori im Isus. “Čime?” upitaju. “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo da se kupi hrana za toliko mnoštvo!”

38“Pogledajte koliko hrane imate”, reče im. Vrate se i kažu da imaju pet kruhova i dvije ribe.

39Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi.

40Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi.

41Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe.

42Svi su jeli dok se nisu nasitili

43i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba.

44A nahranilo se pet tisuća muškaraca.

45Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

46Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli.

47Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu.

48Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići,

49ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.

50Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: “Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!”

51Tada su ušli u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.

52Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali.

53Preplove jezero i pristanu u Genezaretu te privežu lađu

54i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju

55i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima.

56I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine—i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →

Recommended Reading

Commentary Mark Commentaries → Devotional Mark Devotional Guide → Get This Bible Croatian (Knjiga O Kristu) Study Bible →