bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Acts 8
Acts 8
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 7
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 9 →
1
A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jeruzalemu. Svi se razasuše po judejskim i samarijskim krajevima osim apostola.
2
A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje.
3
A Savao je pustošio Crkvu, provaljivao u kuće, vukao muškarce i žene i bacao ih u tamnicu.
4
Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ.
5
Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista.
6
Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio.
7
Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili.
8
I bi velika radost u onome gradu.
9
A bio je neki čovjek, po imenu Šimun, koji je prije čarao u gradu i zavodio samarijski narod govoreći da je on nešto veliko.
10
Svi, veliki i mali, pristajali su uz njega i govorili: “Ovo je velika Božja sila.”
11
A pristajali su uz njega jer ih je dugo zaluđivao svojim čarolijama.
12
Ali kad je Filip navješćivao radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, prihvaćahu krštenje muškarci i žene.
13
I Šimun povjerova i primi krštenje. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo gledajući znake i velika čudesa što su se događala.
14
A kad čuše apostoli koji su bili u Jeruzalemu da je Samarija primila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana.
15
Oni siđoše i pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga.
16
Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17
Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.
18
A kad vidje Šimun da se polaganjem ruku apostola dijeli Duh, donese im novaca
19
i reče: “Dajte i meni tu vlast, kad položim ruke na koga, da primi Duha Svetoga.”
20
A Petar mu reče: “Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac.
21
Nema tebi dijela ni zajedništva u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.
22
Pokaj se za svoju pakost i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti želju tvojega srca.
23
Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i okovan si zloćom.”
24
Šimun reče: “Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa od toga što rekoste.”
25
Oni su svjedočili i navješćivali Gospodnju riječ. Na to su se vratili u Jeruzalem i navješćivali su još u mnogim samarijskim mjestima evanđelje.
26
Gospodnji anđeo reče Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put koji vodi od Jeruzalema u Gazu! Put je pust.”
27
On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim njezinim riznicama, došao je u Jeruzalem da se pokloni Bogu.
28
Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju.
29
Tada reče Duh Filipu: “Idi i pristupi tim kolima!”
30
Filip pritrča i ču gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: “Razumiješ li što čitaš?”
31
A on odgovori: “Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?” I zamoli Filipa te se popne i sjede s njim.
32
A mjesto iz Pisma što ga je čitao bilo je ovo: “Kao ovca što se vodi na klanje i kao janje što je nijemo pred onim koji ga striže, ne otvori on svojih usta.
33
U svom poniženju bio je lišen svoga prava. Tko da opiše njegov rod? Jer se njegov život uzima sa zemlje.”
34
Dvoranin upita Filipa: “Molim te, za koga to govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?”
35
Tada uze Filip riječ i stade mu navješćivati Isusa kao evanđelje, počevši od ovoga mjesta u Pismu.
36
Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode. “Evo vode”, reče dvoranin. “Što priječi da budem kršten?”
38
I zapovjedi da stanu kola. Obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu. I on ga krsti.
39
A kad izađoše iz vode, Gospodnji Duh uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otiđe svojim putem.
40
A Filip se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima dok ne dođe u Cezareju.
← Chapter 7
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 9 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28