bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Acts 9
Acts 9
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 10 →
1
Još je uvijek gorio Savao prijetnjama i umorstvom protiv Gospodinovih učenika. On pristupi k velikomu svećeniku
2
i zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nađe pristaše ovog Puta, da ih, muškarce i žene, dovede svezane u Jeruzalem.
3
Kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, odjednom ga obasja svjetlost s neba.
4
On pade na zemlju, začu glas gdje mu govori: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”
5
On reče: “Tko si ti, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus koga ti progoniš.
6
Ustani i uđi u grad! Ondje će ti se kazati što trebaš činiti.”
7
A ljudi što su putovali s njim stajali su začuđeni jer su, doduše, razabirali zvuk glasa, ali nisu vidjeli nikoga.
8
Savao ustade sa zemlje, i otvorenim svojim očima ništa nije vidio. Tada ga uzeše za ruke i uvedoše u Damask.
9
Nije vidio tri dana, a nije jeo niti pio.
10
A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin u viđenju: “Ananija!” On odvrati: “Evo me, Gospodine!”
11
A Gospodin mu reče: “Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i potraži u Judinoj kući Taržanina po imenu Savla! On se moli.
12
U viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje uđe i stavi ruke na nj da progleda.”
13
A Ananija odgovori: “Gospodine, čuo sam od mnogih za toga čovjeka, kolika zla počini tvojim svetima u Jeruzalemu.
14
I ovdje ima vlast od svećeničkih glavara da veže sve koji zazivaju tvoje ime.”
15
A Gospodin mu reče: “Idi, jer mi je on izabrana posuda. On će raznositi moje ime pred pogane i kraljeve i pred Izrćlove sinove.
16
Ja ću mu pokazati koliko treba pretrpjeti za moje ime.”
17
I pođe Ananija te uđe u kuću. Stavivši ruke na njega, reče: “Savle, brate, Gospodin Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga.”
18
I odmah spadoše s njegovih očiju kao ljuske, i progleda, i ustavši, primi krštenje.
19
Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade još nekoliko dana s učenicima koji su bili u Damasku.
20
I odmah je po sinagogama propovijedao da je Isus Sin Božji.
21
A svi koji su slušali snebivali su se i govorili: “Nije li ovo onaj koji je gonio u Jeruzalemu one što su zazivali to ime, i ovamo je došao zato da ih svezane vodi svećeničkim glavarima?”
22
A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je Židove koji su živjeli u Damasku dokazujući da je Isus Mesija.
23
A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Židovi da ga ubiju.
24
Ali Savao je doznao za tu njihovu zasjedu. Oni su čuvali vrata danju i noću, da bi ga ubili.
25
A učenici ga uzeše noću i spustiše ga preko zida u košari.
26
A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik.
27
Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima i pripovjedi im kako je na putu vidio Gospodina, kako mu je govorio i kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime.
28
I tako je on s njima u Jeruzalemu izlazio i ulazio, i hrabro je propovijedao u ime Gospodnje.
29
Govorio je i raspravljao s helenistima; a oni su gledali da ga ubiju.
30
Kad to doznaše braća, odvedoše ga u Cezareju i otputiše u Tarz.
31
A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i Samariji bila u miru, i napredovala je, i hodila je u Gospodnjem strahu, i umnožavala se uz pomoć Duha Svetoga.
32
I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, da dođe i k svetima što su boravili u Lidi.
33
Nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju koji je već osam godina ležao na postelji, jer je bio uzet.
34
I reče mu Petar: “Eneja, iscjeljuje te Isus Krist. Ustani, i prostri sam sebi!” I odmah ustade.
35
Vidješe ga svi koji su stanovali u Lidi i Šaronu, i obratiše se Gospodinu.
36
U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila.
37
I dogodi se u one dane da ona oboli i umre. Onda je okupaše i položiše u gornjoj sobi.
38
Kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka k njemu moleći: “Ne oklijevaj doći k nama!”
39
I ustade Petar i pođe s njima. I kad dođe, odvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu gornje i donje haljine što ih je bila izradila Srna dok je bila s njima.
40
A Petar izagnavši sve napolje, kleče na koljena, pomoli se i okrenuvši se k mrtvom tijelu, reče: “Tabita, ustani!” A ona otvori svoje oči, pogleda Petra i sjede.
41
On joj pruži ruku i podiže je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je živu.
42
I to se razglasi po svoj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina.
43
I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekoga Šimuna, kožara.
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 10 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28