bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Genesis 18
Genesis 18
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 19 →
1
Opet se javi Gospodin Abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
2
Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko sebe, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u šator ususret i pokloni se sve do zemlje.
3
I reče: “Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu!
4
Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete svoje noge! Onda se odmorite pod drvetom!
5
A ja ću vam iznijeti nešto da pojedete, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni rekoše: “Učini kako si kazao!”
6
Nato Abraham otrča Sari u šator i reče: “Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!”
7
Onda otrča Abraham govedima, uze mlado, debelo tele i dade ga momku koji ga brže-bolje zgotovi.
8
Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih. A sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli.
9
Tada ga upitaše: “Gdje je Sara, tvoja žena?” On odgovori: “Unutra u šatoru.”
10
Potom reče Gospodin: “Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. Tada će tvoja žena imati sina.” A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim.
11
A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo što biva u žena.
12
Zato se Sara sama u sebi nasmije; jer pomisli: “Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.”
13
A Gospodin reče Abrahamu: “Što se smije Sara i misli: Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?
14
Je li Gospodinu išta nemoguće? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi. Tada će Sara imati sina.”
15
Tada Sara zataji i reče: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on reče: “Ne, ti si se smijala.”
16
Nato se ljudi digoše otamo i okrenuše prema Sodomi. Abraham pođe s njima, da ih isprati.
17
A Gospodin pomisli: “Zar da krijem od Abrahama što kanim učiniti?
18
Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.
19
Zato ću mu dati da to sazna, pa da zapovjedi svojoj djeci i svojemu potomstvu da se drže puta Gospodnjega, radeći po pravdi i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.”
20
Reče dakle Gospodin: “Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, a njihov je grijeh veoma težak.
21
Zato ću sići i vidjeti jesu li doista činili kako to o njima kazuje tužba; što je doprla do mene. To ću ja vidjeti.”
22
Nato okrenuše drugi ljudi otamo prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodinom.
23
I Abraham pristupi bliže i reče: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
24
Može biti da u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije ne ćeš poštedjeti mjesto zbog pedeset pravednika što su u njemu?
25
Daleko neka je od tebe da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko neka je to od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?”
26
Tada odgovori Gospodin: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih.”
27
A Abraham ponovno reče: “Ja sam se, eto, već usudio da govorim sa svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo.
28
Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog tih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Ne ću ga zatrti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.”
29
I opet nastavi s njim govoriti i reče: “Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30
Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.”
31
I opet reče: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset.” On odgovori: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih dvadeset.”
32
Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako samo još jednom progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset.” On odvrati: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih deset.”
33
Nato Gospodin ode, nakon što završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati kući.
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 19 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50