bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Genesis 34
Genesis 34
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 33
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 35 →
1
Dina, koju je Lea rodila Jakovu, izađe jednoga dana da gleda kćeri te zemlje.
2
A ugleda je Šekem, sin Hivijca Hamora, kneza te zemlje, i ugrabi je i silova je.
3
I prionu njegovo srce za kćer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku pa joj se udvarao.
4
Zato zamoli Šekem svog oca Hamora: “Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude žena!”
5
I Jakov dozna da je oskvrnjena njegova kći Dina. Ali jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je šutio dok se oni ne vrate.
6
Otac Šekemov dođe dakle k Jakovu da s njim porazgovara.
7
Kad Jakovljevi sinovi dođoše kući iz polja i čuše što se dogodilo, muka bi ljudima i vrlo se razgnjeviše; jer onaj nanese veliku sramotu Izrćlu time što oskvrnu Jakovljevu kćer. Tako se što nije smjelo dogoditi.
8
Hamor im predloži ovo: “Srce mojega sina Šekema prionu za vašu kćer. Pa dajte mu je za ženu!
9
Sprijateljite se s nama! Kćeri udajite za nas i našim se ženite!
10
Prebivajte kod nas. Zemlja neka vam stoji otvorena! Ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i naselite se u njoj!”
11
Dalje reče Šekem njezinu ocu i braći: “Da bih ipak našao milost u vašim očima, što zatražite od mene dat ću vam.
12
Zaištite od mene koliko god hoćete otkupa i ženidbenih darova, ja ću vam dati što vi od mene zahtijevate. Samo mi dajte djevojku za ženu!”
13
Tada Jakovljevi sinovi dadoše Šekemu i njegovu ocu Hamoru lukav odgovor, a rekoše tako jer onaj oskvrnu njihovu sestru Dinu.
14
Oni im, naime, rekoše: “Ne možemo na to pristati da sestru svoja damo čovjeku koji nije obrezan; jer je to nas sramota.
15
Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom da se sve muško u vas da obrezati.
16
Onda ćemo vam davati svoje kćeri i uzimati sebi vaše kćeri i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod.
17
Ako li ne ćete pristati na naš prijedlog, da se date obrezati, onda ćemo uzeti svoju kćer i otići.”
18
Njihov se prijedlog svidje Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu.
19
I mladi se čovjek nije skanjivao da prijedlog izvrši; jer je volio Jakovljevu kćer i bio je najugledniji u svoj svojoj kući.
20
I otidoše Hamor i njegov sin Šekem ka gradskim vratima i rekoše ljudima svojega grada:
21
”Ovi su ljudi miroljubivi prema nama. Pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj. Zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Njihove kćeri uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to svoje kćeri.
22
A ljudi će pristati da se nastane među nama i da postanu s nama jedan narod samo pod uvjetom da se među nama sve što je muško da obrezati, kao što su oni sami obrezani.
23
Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda? ne će li nam onda dobro doći? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!”
24
I poslušaše Hamora i njegova sina Šekema svi koji izađoše na gradska vrata. Svi muževi, svi što izađoše na gradska vrata, dadoše se obrezati.
25
A treći dan, kad su oni ležali u groznici od rane, uzeše oba Jakovljeva sina, Šimun i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, navališe na grad koji nije ništa zlo slutio i poubijaše sve muževe.
26
Ubiše i Hamora i sina mu Šekema mačem, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otiđoše.
27
Ostali sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer oskvrnuše njihovu sestru.
28
Uzeše njihove ovce, goveda i magarce, sve što je bilo u gradu i u polju.
29
Sve njihovo imanje i svu njihovu djecu i žene pohvataše i odvedoše i ugrabiše sve što je bilo u kućama.
30
Ali Jakov reče Šimunu i Leviju: “Baciste me u nesreću, jer me omraženim učiniste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ja imam samo malo ljudi. Ako se oni dignu na me, ubit će me i onda sam propao, ja i moja kuća.”
31
A oni odgovoriše: “A je li on smio postupati s našom sestrom kao s kakvom bludnicom?”
← Chapter 33
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 35 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50