bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Luke 18
Luke 18
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 19 →
1
On im pokaza u prispodobi kako treba svagda moliti i ne malaksati.
2
Reče im: “U nekom gradu bio je jedan sudac koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.
3
A u onom gradu bila je i neka udovica. Ona je dolazila k njemu i molila ga: Pribavi mi pravo pred mojim protivnikom!
4
On je dugo vremena nije htio uslišati. A najposlije reče u sebi: Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.
5
Ali jer mi ova udovica dodijava, pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu.”
6
Gospodin nastavi: “čujte što govori nepravedni sudac!
7
A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju?
8
Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali kad dođe Sin čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?”
9
Također je kazao ovu prispodobu nekima koji su? puni pouzdanja u sebe? sebe smatrali pravednima, a druge prezirali:
10
”Dva čovjeka uziđoše u Hram da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
11
Farizej stade i poče se moliti u sebi: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubnici ili kao ovaj carinik.
12
Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem.
13
A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa i molio: Bože, budi milostiv meni grješniku!
14
Kažem vam: Ovaj otiđe opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”
15
Donosili su k njemu djecu da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stadoše odbijati ljude.
16
A Isus dozva k sebi djecu i reče: “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.
17
Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.”
18
Neki ga predstojnik zapita: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”
19
Isus mu odgovori: “Što me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar.
20
Znaš zapovijedi: Ne čini preljub! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!”
21
On odvrati: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”
22
Kad je to čuo Isus, reče mu: “Još ti ostaje jedno: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Tada dođi i pođi za mnom!”
23
Na te riječi on se veoma ražalosti, jer je bio vrlo bogat.
24
Kad vidje Isus kako se ražalosti, reče: “Kako je teško imućnima ući u Božje kraljevstvo!
25
Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”
26
Tada upitaše slušatelji: “Tko se onda može spasiti?”
27
On odgovori: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”
28
Tada reče Petar: “Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom.”
29
On im odvrati: “Zaista kažem vam: Nitko ne ostavi zbog Božjega kraljevstva kuću, braću, roditelje, ženu ili djecu,
30
a da ne primi za to mnogo više na ovom svijetu, a na drugom svijetu vječni život.”
31
Uze dvanćstoricu nasamo i reče im: “Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina čovječjega.
32
On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan.
33
Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.”
34
A oni ništa od toga ne razumješe. Taj je govor bio za njih skriven, i oni ne shvatiše što je on time mislio.
35
Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36
čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to.
37
Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38
Tada povika: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
39
Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
40
Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao,
41
zapita ga: “Što hoćeš od mene?” On zamoli: “Gospodine, učini da progledam!”
42
Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.”
43
Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga.
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 19 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24