bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Luke 20
Luke 20
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 19
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 21 →
1
Kad je on jednoga dana učio narod u Hramu i navješćivao evanđelje, pristupiše k njemu svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama
2
i zapitaše ga: “Kaži nam: Kojom vlašću ovo činiš? Tko ti je dao vlast za to?”
3
On im odgovori: “I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi:
4
Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?”
5
Oni su razmišljali među sobom. Kažemo li: S neba, odvratit će nam: Zašto mu onda ne vjerovaste?
6
Kažemo li: Od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok.
7
Tako odgovoriše da ne znaju odakle je.
8
Isus im odvrati: “Onda ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”
9
On kaza narodu ovu prispodobu: “Neki čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otiđe izvan zemlje na dulje vrijeme.
10
Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od vinogradskoga roda. Ali vinogradari ga istukoše i protjeraše ga praznih ruku.
11
Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku.
12
Posla još trećega. A oni i toga istukoše do krvi i izbaciše ga van.
13
Onda reče gospodar vinograda: Što da učinim? Poslat ću svojega ljubljenoga sina; njega će se možda pobojati.
14
Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među sobom: To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša.
15
Izbaciše ga dakle iz vinograda i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njima učiniti?
16
Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima.” Kad oni to čuše, rekoše: “Neka se tako što ne dogodi!”
17
A on ih pogleda i reče: “Pa što znači ona riječ u Pismu: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen?
18
Tko padne na taj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga.”
19
Još u onaj čas nastojali su pismoznanci i svećenički glavari staviti ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Opazili su naime da je on njih htio pogoditi tom prispodobom.
20
Vrebali su oštro na njega, i poslaše uhode koji su se pretvarali kao pošteni ljudi, da ga uhvate u riječi. Oni su ga zatim namjeravali predati poglavarstvu, vlasti namjesnika.
21
Upitaše ga: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, nisi pristran, nego zaista učiš Božjemu putu.
22
Je li nam dopušteno ili nije plaćati caru porez?”
23
On prozre njihovo lukavstvo i odvrati im:
24
”Pokažite mi denar! čiji je na njemu lik i natpis?” “Carev”, odgovoriše.
25
Tada im reče: “Podajte dakle caru što pripada caru, i Bogu što pripada Bogu!”
26
Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se njegovu odgovoru i zašutješe.
27
Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše
28
i rekoše: “Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kome umre brat i ostavi ženu bez djece, onda mora brat oženiti ženu i podignuti potomstvo svojemu bratu.
29
A bilo je sedmero braće. Prvi uze ženu i umre bez djece.
30
Tada je uze drugi za ženu.
31
Onda je uze treći, i tako svih sedam. Pomriješe, a da ne ostaviše potomaka.
32
Najposlije umre i žena.
33
Kome će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena.”
34
Isus im odgovori: “Djeca se ovoga svijeta žene i udaju.
35
A koji budu nađeni vrijednima da postanu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne će se više ženiti niti će se udavati.
36
Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća.
37
A da će mrtvi uskrsnuti, pokaza i Mojsije na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38
A on nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu sve živi.”
39
Tada rekoše neki od pismoznanaca: “Učitelju, dobro si kazao.”
40
I nisu se više usudili zapitkivati ga išta.
41
Tada ih on zapita: “Kako se može tvrditi da je Mesija Davidov sin?
42
David ipak sam govori u knjizi psalama: Reče Gospodin mome Gospodinu: Sjedi meni s desna,
43
dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.
44
David dakle njega naziva Gospodinom. Kako onda može biti njegov sin?”
45
Dok je slušao sav narod, reče svojim učenicima:
46
”čuvajte se pismoznanaca! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i pročelja na gozbama.
47
Oni uništavaju kuće udovicama i izgovaraju za to naoko duge molitve. Njih čeka stroži sud.”
← Chapter 19
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 21 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24