bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible 1988
/
Job 14
Job 14
Croatian Bible 1988
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 15 →
1
Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
2
K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
3
Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
4
Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
5
Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
6
skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
7
TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
8
Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
9
oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
10
Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
11
Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
12
al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
13
O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
14
- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
15
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
16
A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
17
u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
18
Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
19
k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
20
Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
21
Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
22
On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42