bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible 1988
/
Job 3
Job 3
Croatian Bible 1988
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
1
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2
poče svoju besjedu i reče:
3
"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42