bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Acts 12
Acts 12
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 11
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 13 →
1
U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muči neke od crkve.
2
I pogubi Jakova brata Jovanova mačem.
3
I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra (a bijahu dani prijesnijeh hljebova),
4
Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga četvorici četvrtnika vojničkijeh da ga čuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.
5
I tako Petra čuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.
6
A kad šćaše Irod da ga izvede, onu noć spavaše Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu.
7
I gle, anđeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.
8
A anđeo mu reče: opaši se, i obuj opanke svoje. I učini tako. I reče mu anđeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
9
I izišavši iđaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anđeo činjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.
10
A kad prođoše prvu stražu i drugu i dođoše k vratima gvozdenijem koja vođahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah otstupi od njega.
11
I kad dođe Petar k sebi reče: sad zaista vidim da Bog posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega čekanja naroda Jevrejskoga.
12
I razmislivši dođe kući Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.
13
A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da čuje.
14
I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima.
15
A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrđivaše da je tako. A oni govorahu: anđeo je njegov.
16
A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se.
17
A on mahnuvši na njih rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reče: javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mjesto.
18
A kad bi dan, bješe ne mala buna među vojnicima, šta to bi od Petra.
19
A kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Ćesariju onamo življaše.
20
Jer se Irod srđaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva.
21
A u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im;
22
A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne čovječij.
23
Ali ujedanput udari ga anđeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crvi izdahnu.
24
A riječ Božija rastijaše i množaše se.
25
A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.
← Chapter 11
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 13 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28