bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Acts 9
Acts 9
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 10 →
1
A Savle još dišući prijetnjom i smrću na učenike Gospodnje pristupi k poglavaru svešteničkome,
2
I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga nađe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim.
3
A kad bješe na putu i dođe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba,
4
I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš?
5
A on reče: ko si ti, Gospode? A Gospod reče: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praćati se.
6
A on drkćući od straha reče: Gospode! šta hoćeš da činim? I Gospod mu reče: ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta ti treba činiti.
7
A ljudi koji iđahu s njim stajahu i čuđahu se, jer čujahu glas a ne viđahu nikoga.
8
A Savle usta od zemlje, i otvorenijem očima svojijem nikoga ne viđaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.
9
I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.
10
A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u utvari: Ananija! A on reče: evo me, Gospode!
11
A Gospod mu reče: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu,
12
I vidje u utvari čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na nj da progleda.
13
A Ananija odgovori: Gospode! ja čuh od mnogijeh za toga čovjeka kolika zla počini svetima tvojima u Jerusalimu;
14
I ovdje ima vlast od glavara svešteničkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje.
15
A Gospod mu reče: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve.
16
A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje.
17
I pođe Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na nj reče: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga.
18
I odmah otpade od očiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se.
19
I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s učenicima koji bijahu u Damasku.
20
I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij.
21
A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato dođe da ih povezane vodi glavarima svešteničkijem.
22
A Savle se većma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujući da je ovo Hristos.
23
A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju.
24
Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni čuvahu vrata dan i noć da bi ga ubili;
25
A učenici ga uzeše noću i spustiše preko zida u kotarici.
26
A kad dođe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz učenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je učenik.
27
A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo.
28
I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa.
29
I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju.
30
A kad razumješe braća, svedoše ga u Ćesariju, i otpustiše ga u Tars.
31
A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hođahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha.
32
I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da dođe i k svetima koji življahu u Lidi.
33
I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.
34
I reče mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.
35
I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.
36
A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, koje znači srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što činjaše.
37
I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.
38
A budući da je Lida blizu Jope, onda učenici čuvši da je Petar u njoj poslaše dva čovjeka moleći ga da ne požali truda doći do njih.
39
A Petar ustavši otide s njima, i kad dođe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
40
A Petar izgnavši sve napolje kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reče: Tavito! ustani. A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra sjede.
41
Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.
42
I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda.
43
I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 10 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28