Genesis 49

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 48 Jump to: Chapter 50 →

1Poslije sazva Jakov sinove svoje i reče: skupite se da vam javim šta će vam biti do pošljetka.

2Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega.

3Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.

4Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svojega i oskvrnio je legav na nju.

5Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.

6U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.

7Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.

8Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvojega.

9Laviću Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?

10Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi.

11Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.

12Oči mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka.

13Zavulon će živjeti pokraj mora i gdje pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.

14Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,

15I vidjev da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.

16Dan će suditi svojemu narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.

17Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konjik nauznako.

18Gospode, tebe čekam da me izbaviš.

19A Gad, njega će vojska svladati; ali će najposlije on nadvladati.

20U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.

21Neftalim je košuta puštena, i govoriće lijepe riječi.

22Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.

23Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci,

24Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju,

25Od silnoga Boga oca tvojega, koji će ti pomagati, i od svemogućega, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.

26Blagoslovi oca tvojega nadvisiše blagoslove mojih starijeh svrh brda vječnijeh, neka budu nad glavom Josifovom i nad tjemenom odvojenoga između braće.

27Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom dijeli plijen.

28Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovijem blagoslovi ih.

29Potom im zapovjedi i reče im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,

30U pećini koja je na njivi Makpelskoj prema Mamriji u zemlji Hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.

31Ondje pogreboše Avrama i Saru ženu njegovu, ondje pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i ondje pogreboh Liju.

32A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovijeh.

33A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu.

← Chapter 48 Jump to: Chapter 50 →

Recommended Reading

Commentary Genesis Commentaries → Devotional Genesis Devotional Guide → Get This Bible Serbian Latin Version : 1865 Study Bible →