bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Luke 15
Luke 15
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 14
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 16 →
1
I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga čuju.
2
I vikahu na njega fariseji i književnici govoreći: ovaj prima grješnike i jede s njima.
3
A on im kaza priču ovu govoreći:
4
Koji čovjek od vas imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?
5
I našavši digne je na ramo svoje radujući se,
6
I došavši kući sazove prijatelje i susjede govoreći im: radujte se sa mnom: ja nađoh svoju ovcu izgubljenu.
7
Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
8
Ili koja žena imajući deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeće, i ne pomete kuće, i ne traži dobro dok ne nađe?
9
I našavši sazove drugarice i susjede govoreći: radujte se sa mnom: ja nađoh dinar izgubljeni.
10
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.
11
I reče: jedan čovjek imaše dva sina,
12
I reče mlađi od njih ocu: oče! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.
13
I potom do nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeći besputno.
14
A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nađe u nevolji.
15
I otišavši pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da čuva svinje.
16
I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ih ne davaše.
17
A kad dođe k sebi, reče: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!
18
Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče! sagriješih nebu i tebi,
19
I već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
20
I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga.
21
A sin mu reče: oče, sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.
22
A otac reče slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge.
23
I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
24
Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.
25
A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje.
26
I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?
27
A on mu reče: brat tvoj dođe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio.
28
A on se rasrdi i ne šćadijaše da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga.
29
A on odgovarajući reče ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom;
30
A kad dođe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.
31
A on mu reče: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.
32
Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe i nađe se.
← Chapter 14
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 16 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24