bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Luke 18
Luke 18
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 19 →
1
Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,
2
Govoreći: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.
3
A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreći: ne daj me mojemu suparniku.
4
I ne šćadijaše zadugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
5
No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje.
6
Tada reče Gospod: čujte šta govori nepravedni sudija.
7
Akamoli Bog neće odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć?
8
Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji?
9
A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza priču ovu:
10
Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.
11
Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočinci, ili kao ovaj carinik.
12
Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.
13
A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše ni očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grješnome.
14
Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.
15
Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im.
16
A Isus dozvavši ih reče: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
17
I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
18
I zapita ga jedan knez govoreći: učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?
19
A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
20
Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.
21
A on reče: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
22
A kad to ču Isus reče mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom.
23
A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
24
A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo!
25
Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
26
A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
27
A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.
28
A Petar reče: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
29
A on im reče: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,
30
Koji neće primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vječni.
31
Uze pak dvanaestoricu i reče im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega.
32
Jer će ga predati neznabošcima, i narugaće mu se, i ružiće ga, i popljuvaće ga,
33
I biće ga, i ubiće ga; i treći dan ustaće.
34
I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.
35
A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći.
36
A kad ču narod gdje prolazi zapita: šta je to?
37
I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.
38
I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
39
I prijećahu mu oni što iđahu naprijed da ućuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me.
40
I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga
41
Govoreći: šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! da progledam.
42
A Isus reče: progledaj; vjera tvoja pomože ti.
43
I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 19 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
Recommended Reading
Commentary
Luke Commentaries
→
Devotional
Luke Devotional Guide
→
Get This Bible
Serbian Latin Version : 1865 Study Bible
→