Nahum 2

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Izađe zatirač na te, čuvaj grad, pazi na put, utvrdi bedra, ukrijepi se dobro.

2Jer Gospod povrati slavu Jakovljevu kao slavu Izrailjevu, jer ih pustošnici opustošiše i loze im potrše.

3Štit je junaka njegovijeh crven, vojnici su u skerletu; kola će mu biti kao zapaljeni lučevi na dan kad se uvrsta, i jele će se ljuljati strašno.

4Kola će praskati po ulicama i udarati jedna o druga po putovima, biće kao lučevi, i trčaće kao munje.

5Pominjaće junake svoje, a oni će padati idući, pohitjeće k zidovima njegovijem, i zaklon će biti gotov.

6Vrata će se rijekama otvoriti, i dvor će se razvaliti.

7I koja stoji, zarobiće se i odvešće se, djevojke njezine pratiće je uzdišući kao golubice, bijući se u prsi.

8Ninevija bijaše kao jezero vodeno otkako je; ali bježe. Stanite, stanite. Ali se niko ne obzire.

9Grabite srebro, grabite zlato; blagu nema kraja, mnoštvo je svakojakih dragih zaklada.

10Isprazni se, i ogolje, i opustje; i srce se rastopi, koljena udaraju jedno o drugo, i bol je u svijem bedrima, i lica su svjema pocrnjela.

11Gdje je loža lavovima i pasište lavićima, kuda iđaše lav i lavica i lavić, i nikoga ne bješe da plaši?

12Lav lovljaše svojim lavićima dosta, i davljaše lavicama svojim, i punjaše pećine svoje lova i lože svoje grabeža.

13Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i popaliću kola tvoja u dim, i mač će proždrijeti laviće tvoje, i istrijebiću sa zemlje grabež tvoj, i neće se čuti glas poslanika tvojih.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →