Nahum 3

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 2 Jump to:

1Teško gradu krvničkom, vas je pun laži i otimanja, grabež ne izbiva iz njega.

2Pucaju bičevi, i točkovi prašte, i konji topoću, i kola skaču,

3Konjanici poskakuju, i mačevi se sjaju, i koplja sijevaju, i mnoštvo je pobijenijeh i sila mrtvijeh tjelesa, nema broja mrtvacima; i pada se preko mrtvaca,

4Za mnoštvo kurvarstva ljupke kurve, vješte bajačice, koja prodaje narode svojim kurvanjem i plemena vračanjem svojim.

5Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i uzgrnuću ti skute tvoje na lice, i pokazaću narodima golotinju tvoju i carstvima sramotu tvoju.

6I baciću na tebe gadove i naružiću te, i načiniću od tebe ugled.

7I ko te god vidi, bježaće od tebe, i govoriće: opustje Ninevija; ko će je žaliti? gdje ću tražiti one koji bi te tješili?

8Jesi li bolja od No-Amona, koji ležaše među rijekama, optočen vodom, kojemu prednja kula bješe more i zidovi mu bjehu more?

9Jačina mu bješe Huska zemlja i Misir i narodi bez broja; Futeji i Liveji bjehu ti pomoćnici.

10I on bi preseljen, otide u ropstvo, i djeca njegova biše razmrskana po uglovima svijeh ulica; i za glavare njegove bacaše ždrijeb, i svi vlastelji njegovi biše okovani u puta.

11I ti ćeš se opiti i krićeš se, i ti ćeš tražiti zaklon od neprijatelja.

12Svi će gradovi tvoji biti kao smokve s ranijem rodom; kad se tresnu, padaju u usta onome ko hoće da jede.

13Eto, narod su ti žene usred tebe; neprijateljima će tvojim biti širom otvorena vrata od zemlje tvoje, oganj će proždrijeti prijevornice tvoje.

14Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uđi u kao i ugazi blato, opravi peć za opeke.

15Ondje će te proždrijeti oganj, mač će te isjeći, izješće te kao hrušt; neka vas je mnogo kao hrušteva, neka vas je mnogo kao skakavaca.

16Imaš trgovaca više nego što je zvijezda na nebu; hruštevi padoše, pa odletješe.

17Glavari su tvoji kao skakavci i vojvode tvoje kao veliki skakavci, koji padaju po plotovima kad je studeno, a kad sunce grane, odlijeću, i mjesto im se ne poznaje gdje bjehu.

18Zadrijemaše tvoji pastiri, care Asirski, polijegaše junaci tvoji, narod se tvoj rasprša po gorama, i nema nikoga da ih zbere.

19Nema lijeka polomu tvom, ljuta je rana tvoja; ko god čuje glas o tebi, pljeskaće rukama nad tobom, jer koga nije stizala zloća tvoja jednako?

← Chapter 2 Jump to: