bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Jeremiah 22
Jeremiah 22
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 21
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 23 →
1
Gospod je ovako rekao: „Siđi do carevog dvora u Judi i tamo im objavi ovu reč.
2
Reci: ’Čuj Gospodnju reč, care Judin, što sediš na Davidovom prestolu — ti, tvoje sluge i tvoj narod što ulazi na ova vrata!
3
Ovako kaže Gospod: postupajte pravo i pravedno. Od tlačitelja izbavljajte pokradenog. Došljaka, siroče i udovicu ne zlostavljajte i ne tlačite. Ne prolivajte krv nevinih na ovom mestu!
4
Jer ako ovo budete predano radili, tada će na vrata dvora ovog ulaziti carevi koji sede na prestolu Davidovom, na bojnim kolima i na konjima — oni, njihove sluge i njihov narod.
5
A ne budete li poslušali ove reči, sobom se zaklinjem — govori Gospod — ovaj će dvor postati pustoš!’“
6
Jer ovako kaže Gospod za dvor Judinog cara: „Meni si ti kao Galad i vrh Livana, ali ću te stvarno pretvoriti u pustinju, u gradove raseljene.
7
Zatirača spremam na tebe, sve do jednog naoružanog! Najbolje će tvoje kedrove poseći i u vatru baciti.
8
Mnogi će narodi prolaziti pored ovog grada, pa će se međusobno pitati: ’Zašto je Gospod postupio ovako sa velikim gradom ovim?’
9
I odgovoriće: ’Zato što su napustili savez Gospoda, Boga svoga, pa su se klanjali drugim bogovima i služili su im.’“
10
Ne oplakujte mrtvog i ne žalite za njim! Nego gorko jecajte za onim što odlazi, da se više ne vrati i ne vidi svoj rodni kraj.
11
Ovako kaže Gospod o Salumu, sinu Judinog cara Josije, postavljenom na mesto svog oca Josije i koji je otišao iz ovog mesta: „On se nikada više neće vratiti.
12
Tamo gde su ga odveli, u izgnanstvo, tamo će i da umre. Ovu zemlju on nikada više neće videti.
13
Teško onome što kuću nepravedno kući, i odaje gornje, ali ne po pravdi; kome sunarodnik radi bez naknade i koji ne daje trudbeniku platu.
14
Jer taj kaže: ’Sazidaću sebi kuću poveliku i prostrane gornje sobe.’ Otvoriće za sebe prozore, pa kedrom oblaže i crvenim boji.
15
Zar ti vladaš da bi se kedrovinom razmetao? Zar tvoj otac nije i jeo i pio, zar nije pravedno i pravično radio, pa mu je bilo dobro?
16
Branio je siromaha i ubogog. I onda je bilo dobro. Ne znači li to poznavati mene? — govori Gospod.
17
Ali tvoje oči i tvoje srce ne teže ničem sem nepoštenom dobitku i prolivanju krvi nevinoga, da bi tlačio i iznuđivao.“
18
Ovako kaže Gospod o Joakimu, sinu Judinog cara Josije: „Neće za njim zažaliti: ’Jao, brate moj! Jao, sestro!’ Neće za njim zažaliti: ’Jao, gospodaru! Jao njegovo veličanstvo!’
19
Sahraniće ga kao što magarca sahranjuju. Odvući će ga i baciti podalje od vrata Jerusalima.
20
Popni se na Livan i viči! Na Vasanu glasom zaječi i zaviči sa Avarima, jer su satrveni svi tvoji ljubavnici.
21
A ja sam ti govorio u tvom blagostanju, a ti si rekao: ’Neću da slušam!’ I to ti je bio put još od mladosti tvoje — da ne slušaš moj glas.
22
Svim tvojim pastirima vetar pastir će da bude, a i tvoji ljubavnici će otići u izgnanstvo. A onda ćeš se baš zastideti i ponižen ćeš biti zbog svih svojih zala.
23
Ti što sediš na ’Livanu’, ugnežden u kedrovinu: kako ćeš stenjati kad te spopadnu trudovi i bol kao porodilju!
24
Života mi moga — govori Gospod — sve da Honija, sin Judinog cara Joakima, bude i pečatni prsten na desnoj ruci mojoj, i odande ću te strgnuti.
25
Predaću te u ruke onima koji ti o glavi rade, u ruke onih od kojih strepiš, u ruke vavilonskog cara Navuhodonosora i u ruke Haldejaca.
26
Izbaciću i tebe i majku tvoju koja te rodila u drugu zemlju, tamo gde se niste rodili. I tamo ćete umreti.
27
A u zemlju u koju im duša žudi da se vrati, vratiti se neće.“
28
Je li krčag prezren i polupan ovaj čovek Honija? Ili je posuda koju niko neće? Zašto su odbačeni i on i njegovo potomstvo, isterani u zemlju koja im je tuđa?
29
O, zemljo! O, zemljo! O, zemljo, čuj reč Gospodnju!
30
Ovako kaže Gospod: „Zapiši: ovaj čovek je kao bez poroda i neće napredovati za života svoga. Neće napredovati niko od njegovih potomaka, niko neće sedeti na prestolu Davidovom da bi ponovo vladao Judom.
← Chapter 21
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 23 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52