bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Jeremiah 4
Jeremiah 4
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 5 →
1
„Ako se vratiš, o, Izrailju — govori Gospod — meni se vrati; i ako skloniš svoje gadosti od mene nećeš lutati.
2
Zaklinjaćeš se: ’Tako mi živog Gospoda!’ u istini, u pravdi i u pravednosti. I blagosloviće se njime narodi i njime će se hvaliti.“
3
Govori Gospod Judejcima i Jerusalimu: „Uzorite svoje neuzorano tlo i ne sejte u trnje!
4
Obrežite se Gospodu i uklonite obreske sa svojih srca — o, Judejci i stanovnici Jerusalima — da se ne bi kao vatra obrušio moj gnev i rasplamteo se, a nikog nema da gasi zbog zala vaših dela.
5
Objavite u Judi i u Jerusalimu, najavite i recite: ’Zatrubite u trubu po zemlji!’ Ispunite je povicima i recite: ’Okupimo se! Hajdemo u utvrđene gradove!’
6
Podignite zastavu prema Sionu. Bežite i ne stajte! Jer ja sa severa donosim propast i veliko razaranje.“
7
Podigao se lav iz svog šipražja, zatirač naroda je krenuo i izašao iz svog mesta, da ti zemlju pretvori u pustoš. A tvoji gradovi će pasti u ruine bez stanovnika.
8
Zato opašite kostret, žalite i kukajte, jer se od nas nije okrenuo plamen Gospodnjeg gneva.
9
„I tog će dana — govori Gospod — da nestane srčanosti u caru i u glavarima. Sveštenici će se užasnuti, a proroci preneraziti.“
10
A ja sam rekao: „Jao, Gospode Bože, zaista si sasvim zavarao ovaj narod i Jerusalim govoreći: ’Mir vam pripada’, a evo mač je došao do grla.“
11
U to će se vreme reći ovom narodu i Jerusalimu: „Zažareni pustinjski vetar sa ogolelih visova duvaće na ćerku mog naroda, ali ne da razveje i očisti.
12
Vetar prejak za sve to dolazi za mene, pa ću sada i ja da im objavim sudove.“
13
Vidi! Kao oblaci on se valja, kao oluja su bojna kola njegova i konji su mu od orlova brži. Teško nama! Propadosmo!
14
Operi od zla svoje srce — o, Jerusalime — da bi bio spasen. Dokle će u tebi da ostaju misli tvojih zlodela?
15
Jer glas objavljuje iz Dana, najavljuje nevolju iz gorja Jefremovih.
16
„Obznanite narodima. Evo, najavite Jerusalimu: ’Vojnici opsadnici dolaze iz daleke zemlje, da buče pokličima protiv Judinih gradova.
17
Kao stražari na polju ga napadaju, opsedaju ga jer se protiv mene pobunio — govori Gospod.
18
Tvoji putevi i tvoja dela su ti doneli ovo. Ovo je tvoja zloba — gorko je i do srca ti je proniklo.’“
19
Moja utroba! Moja utroba! Previjam se jer mi srce uzdiše. A moje srce neće da ćuti jer je zvuk trube koji si čula, dušo moja, bojni poklič.
20
Javljaju o razaranju za razaranjem, jer su svu zemlju opustošili. Naprečac su opustošili moje šatore i za čas moje zavese.
21
Dokle ću da gledam zastavu i da slušam zvuk trube?
22
„Baš je lud moj narod jer me ne poznaje. Oni su budalasta, neurazumljena deca. Vešti su da čine zlo a ne znaju da čine dobro.“
23
Kad sam pogledao po zemlji — pustoš i praznina. I na nebo — ostalo bez svoga svetla.
24
Pogledao sam brda — a ona se tresu; i sve uzvišice — i one se ljuljaju.
25
Pogledao sam — a ono nema ni čoveka, i sve su nebeske ptice odletele.
26
Pogledao sam — plodna dolina je bila kao pustinja; i svi njeni gradovi su bili oboreni pred Gospodom i pred plamenom njegovog gneva.
27
Jer govori Gospod: „Pustoš će biti po svoj zemlji, ali neću da je sasvim uništim.
28
Zbog ovoga će zemlja da tuguje i nebo će gore da pocrni. Rekao sam, odlučio sam i neću se pokajati. Ne povlačim se od toga.“
29
Od pokliča konjanika i strelaca beži sav grad. Ljudi se zavlače u čestare i veru se po krševima. Svaki grad je napušten i u njima niko ne prebiva.
30
A ti — o, poharana — šta ti radiš? Makar se i oblačiš u skerlet, kitiš se zlatnim nakitom i bojama bojiš svoje oči — uzalud se ulepšavaš. Prezreli su te tvoji ljubavnici i traže ti glavu.
31
Čujem: zvuči kao žena u bolovima, kao vrisak prvorotkinje glas je ćerke sionske. Ona sopće i širi ruke: „Teško meni jer sam iznurena, i moj je život u rukama ubica!“
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52