bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Job 29
Job 29
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 28
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 30 →
1
A Jov je nastavio svoje kazivanje ovim rečima:
2
„O, kada bi mi bilo kao koji mesec ranije, kao u danima kada me je Bog čuvao;
3
kada mi je svetlila njegova svetiljka nad glavom mojom, po njegovom svetlu kad sam mrakom išao;
4
baš kakav sam bio u svojim jedrim danima, kada sam u šatoru svome s Bogom blizak bio;
5
onda kad je Svemoćni sa mnom bio i deca moja oko mene!
6
Tad sam noge u maslu prao i potoke ulja cedio mi kamen!
7
A kada bih izašao na gradska vrata i na trg, stavio bih stolicu svoju;
8
mladići bi me videli, pa bi se povukli, a starci bi ustajali i stajali;
9
glavari bi priču prekidali, svoja usta rukom zatvarali;
10
utihnuo bi glas vladara, jezik im se za nepce lepio.
11
Blaženim me zvalo uho što me je slušalo, hvalilo me oko što me je gledalo;
12
jer sam izbavljao ubogoga što ko bednik vapi, sirotoga bez pomoći.
13
Stradalnikov blagoslov bio je na meni, a srcu sam udovice donosio pesmu.
14
Pravednost bih uzimao, ona me je odevala; pravda mi je moja bila ko odeća i ko turban.
15
Slepome sam oči bio, hromome sam noge bio.
16
Otac sam bio ubogima, neznanca sam na sudu branio.
17
Lomio sam vilice zlotvoru, iz usta mu žrtvu otimao.
18
A pričao sam: ’U svome ću gnezdu da preminem, umnožiću dane poput peska.
19
Moj je koren dosezao vodu, grane su moje preko noći rosne;
20
Moja je slava u meni sveža, u ruci je mojoj uvek mlad luk.’
21
Čekali su ljudi da me čuju, ćutali bi da čuju moj savet.
22
Posle moje reči nisu uzvraćali, po njima bi moj govor kapao.
23
Ko na kišu čekali bi na me, usta svoja otvarali kao da sam dažd prolećni.
24
Verovali ne bi kad bih im se nasmejao i vedrinu mog lica nisu potamnili.
25
Put sam im birao, poput kneza sam sedeo; bio sam kao car među četama, kao onaj što žalosne teši.
← Chapter 28
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 30 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42