bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Job 30
Job 30
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
1
A sad mi se smeju mlađi od mene, oni čije očeve nisam hteo ni sa psima stada svoga!
2
A i šta bih sa njihovih ruku snagom? Usahla je ta snaga u njima.
3
Sparušeni su od bede i gladi, ti što glođu štagod po pustari, u sumraku, po ruševinama i razvalinama.
4
Oni čupaju slez po čestarima i koren smreke sebi za hranu.
5
Oterani su iz društva, ljudi na njih viču kao na lopova.
6
Eno ih u jarugama potoka, konače po jamama u zemlji i po kamenjarima.
7
Zapomažu među grmljem, skupljaju se u koprivama.
8
Sinovi su bezumnika, soj bezimenih iz zemlje proteranih.
9
A sad sam im pesma rugalica, postao sam priča za njih!
10
Gade me se, stoje izdaleka, ne libe se da me u lice pljunu.
11
Jer Bog je razvezao mog šatora uže, udario me je, a ljudi se na mene razulariše.
12
Meni s desna diže se mladalačka rulja, teraju me da bežim, protiv mene nasipaju bedeme propasti.
13
Ruše mi puteve, uspešno me razaraju i za to im pomoć nije potrebna.
14
Naviru ko kroz širok procep, navaljuju preko razvalina.
15
Nenadane strahote pale su na mene, poput vetra razgone mi dostojanstvo, a moje spasenje nestade ko oblak.
16
Sad se duša moja razlila u meni, jer su me sustigli dani jada.
17
Kosti moje noć probada u meni, bolovi me glođu bez prestanka.
18
Odora se moja izobličila od sile velike, sapela me kao kragna od tunike moje.
19
On me je u blato bacio, sad sam nalik prahu i pepelu.
20
Za pomoć ja tebi vapim, alʼ se ne odazivaš; a kada sam stao, na mene si pažnju obratio.
21
U krvnika moga si se pretvorio, silom ruke svoje si me spopao.
22
Vinuo si me da vetar zajašem, rastapaš me u oluji.
23
Jer ja znam da me u smrt odvodiš, u kuću sastanka svih koji su živi.
24
Ali niko ne pruža ruku svoju ruini, makar da za pomoć vapi u propasti svojoj.
25
Zar ja nisam zaplakao radi nevoljnika? Zar mi duša zajecala nije radi ubogoga?
26
Ali kad sam čekao na dobro, zlo je došlo; kada sam se ponadao svetlu, pristigla je tama.
27
Utroba je moja ustreptala i nije se primirila, dani patnje su me zadesili.
28
Pocrneo hodam, ali ne od sunca; ustajem u zboru i vičem za pomoć.
29
Zbratimljen sam sa šakalima, prijatelj sam nojevima.
30
Pocrnela koža je na meni, od groznice cvokoću mi kosti.
31
Moja lira sad je za kuknjavu, a svirala moja za plač narikača.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42