bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Luke 19
Luke 19
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 18
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 20 →
1
Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom.
2
Tu je živeo neki čovek po imenu Zakhej. On je bio glavar poreznički i uz to veoma bogat.
3
Trudio se da vidi ko je Isus, ali nije mogao od naroda, jer je bio nizak rastom.
4
On zato potrči napred i popne se na divlju smokvu da ga vidi, jer je trebalo da Isus prođe tim putem.
5
Kad je Isus došao do tog mesta, pogledao je gore i rekao mu: „Zakheju, brzo siđi! Danas treba da ostanem u tvojoj kući.“
6
Zakhej brzo siđe, pa ga radosno primi k sebi.
7
Svi koji su to videli, počeli su da negoduju: „Došao je u goste jednom grešniku!“
8
No, Zakhej ustade i reče Gospodu: „Evo, Gospode, polovinu svoje imovine poklanjam siromasima. A ako sam nekoga u čemu prevario, vratiću četverostruko.“
9
Isus reče: „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i ovaj čovek potomak Avrâmov.
10
Naime, Sin Čovečiji je došao da traži i spase izgubljene.“
11
Onima koji su slušali ovo, Isus je ispričao još jednu priču. Bio je, naime, blizu Jerusalima i narod je mislio da će se Carstvo Božije pojaviti odmah.
12
Isus reče: „Neki čovek plemićkog porekla otputuje u daleku zemlju da primi u nasledstvo carstvo i da se vrati.
13
Pozvao je svojih deset slugu, dao im deset zlatnika, i rekao im: ’Trgujte dok se ne vratim.’
14
Ali njegovi sugrađani su ga mrzeli, pa su za njim poslali izaslanike da poruče: ’Nećemo da taj čovek vlada nad nama!’
15
Kad je primio u nasledstvo carstvo, čovek se vratio. Odmah je poslao po one sluge kojima je dao novac, da vidi šta je koji zaradio.
16
Prvi dođe i reče: ’Gospodaru, tvoj zlatnik je zaradio još deset zlatnika.’
17
Gospodar reče: ’Odlično, dobri slugo! Pošto si bio veran u najmanjem, evo ti vlast nad deset gradova.’
18
Dođe i drugi i reče: ’Gospodaru, tvoj zlatnik je zaradio još pet zlatnika.’
19
Gospodar i ovome reče: ’Ti vladaj nad pet gradova.’
20
Dođe i treći i reče: ’Gospodaru, evo tvoga zlatnika koji sam sačuvao u marami.
21
Plašio sam te se, jer si težak čovek. Uzimaš što nisi ostavio i žanješ gde nisi posejao.’
22
Gospodar mu reče: ’Zli slugo, sudiću ti po tvojim rečima! Ti si znao da sam težak čovek, da uzimam što nisam ostavio i žanjem gde nisam posejao?
23
Zašto nisi dao moj novac u menjačnicu? Ja bih ga po povratku podigao s kamatom.’
24
Onda reče prisutnima: ’Uzmite mu zlatnik i dajte onome što ima deset zlatnika.’
25
Oni mu rekoše: ’Gospodaru, on već ima deset zlatnika!’
26
Gospodar odgovori: ’Kažem vam da će se dati svakome koji ima, a uzeće se od onoga koji nema.
27
A one moje neprijatelje, koji nisu hteli da ja vladam nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom.’“
28
Kad je ovo ispričao, Isus je krenuo dalje, nastavljajući prema Jerusalimu.
29
Kada je bio blizu Vitfage i Vitanije, kod gore što se zove Maslinska, poslao je dvojicu učenika,
30
rekavši im: „Idite u selo koje je pred vama. Kad uđete u njega, naći ćete privezano magare, koje niko nikad nije jahao. Odvežite ga i dovedite.
31
Ako vas neko upita: ’Zašto ga odvezujete?’, vi mu recite: ’Gospodu je potrebno.’“
32
Poslani odu i nađu onako kako im je bilo rečeno.
33
Dok su odvezivali magare, upitaše ih vlasnici: „Zašto odvezujete magare?“
34
Oni odgovoriše: „Gospodu treba.“
35
Doveli su magare, prebacili svoje ogrtače preko njega i posadili Isusa na nj.
36
Dok je ulazio u Jerusalim, narod je prostirao svoje ogrtače po putu.
37
Kad su došli blizu obronka Maslinske gore, sa koga se silazi u Jerusalim, sve mnoštvo Isusovih učenika poče da hvali Boga za sva čuda koje su videli. Radovali su se i glasno uzvikivali:
38
„Blagosloven Car koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini!“
39
A neki fariseji iz gomile rekoše: „Učitelju, zabrani svojim učenicima da to čine!“
40
Isus im odgovori: „Kažem vam: ako oni ućute, kamenje će vikati.“
41
Kada je došao još bliže, ugledao je grad i zaplakao nad njim,
42
govoreći: „ O, grade, kada bi bar u ovaj dan shvatio šta ti donosi mir! Ipak, ti to sada ne možeš da vidiš.
43
Jer doći će dani, kada će tvoji neprijatelji podići opkope oko tebe, opkoliće te i navaliti na tebe.
44
Sravniće sa zemljom i tebe i tvoje stanovništvo, i neće ostaviti ni kamen na kamenu, jer nisi spoznao vreme kada je Bog došao k tebi.“
45
Kada je ušao u hram, počeo je da isteruje one koji su prodavali.
46
Rekao im je: „Napisano je: ’Moj Dom biće Dom za molitvu’, a vi ste od njega napravili razbojničku pećinu!“
47
Svakog dana je poučavao u hramu. Međutim, vodeći sveštenici i znalci Svetog pisma, zajedno sa narodnim glavarima, gledali su da ga ubiju.
48
Ipak, nisu mogli da nađu načina kako da to učine, jer ga je sav narod s velikom pažnjom slušao.
← Chapter 18
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 20 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24