bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Exodus 16
Exodus 16
Bosnian
← Chapter 15
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 17 →
1
Potom odu iz Elima i sva zajednica Izraelovih sinova stigne u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestog dana drugog mjeseca nakon što su napustili Egipat.
2
I sva zajednica Izraelovih sinova počne u pustinji gunđati protiv Mojsija i Arona.
3
I Izraelovi sinovi im rekoše: „Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje kad smo sjedjeli kraj lonaca s mesom i jeli hljeba koliko nam volja! Jer vi nas izvedoste u ovu pustinju da svi pomremo od gladi!”
4
Tad Gospod reče Mojsiju: „Gle, pustit ću da vam hljeb sa neba pada a neka narod izlazi i dnevno skuplja koliko mu treba da iskušam da li će slijediti Moj zakon ili ne.
5
Šestog dana će pripremiti ono što su skupili i bit će dvaput onoliko koliko dnevno skupe.”
6
Tad Mojsije i Aron poruče svim Izraelovim sinovima: „Ove večeri ćete spoznati da je Gospod bio taj koji vas je izveo iz zemlje egipatske,
7
a ujutro ćete vidjeti slavu Gospodnju jer je čuo kako gunđate protiv Njega. Jer ko smo mi da na nas gunđate?”
8
I Mojsije još reče: „Gospod će vam navečer dati mesa da jedete, a ujutro hljeba napretek, jer On, Gospod, ču vaše gunđanje protiv Njega. Jer ko smo mi? Ne gunđate vi protiv nas, nego protiv Gospoda!”
9
I Mojsije reče Aronu: „Poruči čitavoj zajednici izraelskoj: ‘Dođite pred Gospoda jer je On čuo vaše gunđanje!’”
10
I desi se dok je Aron govorio zajednici sinova Izraelovih, da se ovi okrenu k pustinji, kad gle, slava se Gospodnja pojavi u oblaku.
11
I Gospod progovori Mojsiju pa reče:
12
„Čuo sam gunđanje Izraelovih sinova. Kaži im: ‘Navečer ćete jesti meso, a ujutro se nasitite hljebom, da shvatite da sam Ja Gospod, vaš Bog!’”
13
I desi se te večeri da prepelice prekriju logor, a ujutro rosa pade na tabor.
14
A kada je rosa isparila, gle, nešto je ležalo u pustinji, poput pahuljica, tanko poput leda na zemlji.
15
A kada su to Izraelovi sinovi ugledali pitali su jedni druge: „Šta je ovo?” Jer nisu znali šta je. Mojsije im pak reče: „To je hljeb koji vam je Gospod dao za hranu!
16
Ali ovo je zapovijed koju je dao Gospod: ‘Svaki neka nakupi koliko mu treba za jelo, po gomer po glavi, po broju duša vaših, neka svaki uzme za one što su mu u šatoru.’”
17
I Izraelovi sinovi učiniše tako. Neki pokupiše puno, neki malo.
18
Ali kad izmjeriše gomerom, vidješe da oni koji su nakupili puno nemaju viška, i da ne manjka onima koji užeše malo, već je svako uzeo koliko mu treba za jelo.
19
I Mojsije reče narodu: „Neka nikom ništa ne ostane do jutra!”
20
Ali oni ne poslušaše Mojsija; mnogi ostaviše ostatke do jutra. Tad se crvi pojaviše u hrani i ona poče smrdjeti. I Mojsije se naljuti na njih.
21
Tako kupiše svakog jutra onoliko koliko im je trebalo za jelo, ali kada bi sunce jako sijalo, istopilo bi se sve.
22
I desi se šestoga dana da nakupe dva puta više hljeba, dva gomera po čovjeku. Tad dođu sve starješine zajednice i obavijeste Mojsija.
23
I on im reče: „To je ono što je Gospod kazao! Sutra je mirovanje, sveta subota Gospodnja! Što želite spremati, spremajte, što želite kuhati, skuhajte, ali ono što ostane sa strane, pričuvajte!”
24
I ostaviše za sutra, kako je Mojsije zapovjedio, i to se ne usmrdi niti se crvi unutra pojaviše.
25
Tad reče Mojsije: „Jedite to danas! Jer danas je subota Gospodnja, nećete danas ništa naći na poljima.
26
Šest dana ćete sakupljati ali sedmog dana je subota, tada nećete ništa naći.”
27
I desi se sedmoga dana da neki izađu na polja da traže, ali ne nađu ništa.
28
Tad Gospod reče Mojsiju: „Dokle ćete se protiviti zapovijedima i uputama Mojim?
29
Gle, Gospod vam je darovao subotu zato vam šestog dana daje hljeba za dva dana, neka zato svako ostane na svome mjestu i neka niko dana sedmog ne napušta mjesto svoje!”
30
Tako se narod odmarao sedmoga dana.
31
I dom Izraelov taj hljeb prozva manom. Ali bijaše kao sjeme korijandrovo, bijel i sladak kao medeni kolači.
32
I Mojsije reče: „To je ono što je Gospod zapovjedio, jedan gomer ćete sačuvati za vaše potomke da vide čime sam vas hranio u pustinji kada vas izvedoh iz zemlje egipatske!”
33
I Mojsije reče Aronu: „Uzmi jedan vrč, napuni ga manom i stavi pred Gospoda, neka se čuva za naše potomke!”
34
I Aron ga ostavi pred Svjedočanstvom na čuvanje, kako je zapovjedio Gospod Mojsiju.
35
I Izraelovi sinovi su jeli manu četrdeset godina, sve dok ne dođoše u plodnu zemlju. Sve dok ne dođoše na granicu Kanaana, hrana im bijaše mana.
36
Jedan gomer je pak desetina efe.
← Chapter 15
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 17 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40