bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Exodus 9
Exodus 9
Bosnian
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 10 →
1
I Gospod reče Mojsiju: „Pođi faraonu i reci mu: ‘Ovako ti poručuje Gospod, Bog Jevreja: Pusti narod Moj da ide da Mi može služiti!
2
Jer ako ih ne budeš htio pustiti i ako ih i dalje budeš zadržavao,
3
gle, ruka Gospodnja će se dići na tvoju stoku na poljima, na konje, magarce, kamile, krave i ovce, i udariti ih pomorom velikim.
4
I Gospod će razlikovati stoku Izraelovih sinova od stoke Egipćana, tako da od stoke Izraelove neće stradati nijedna životinja!’”
5
I Gospod odredi vrijeme, te reče: „Sutra će sve to u zemlji učiniti Gospod!”
6
I Gospod to učini ujutro, i pomrije sva stoka Egipćana, ali od stoke izraelske ne strada nijedna životinja.
7
Kad to faraon sazna, gle, od stoke Izraelske nije umrlo ništa. Ali ipak faraonovo srce ostade tvrdo i on ne pusti narod.
8
Tad Gospod reče Mojsiju i Aronu: „Ruke napunite pepelom iz peći i neka ga Mojsije baci pred faraonom u zrak!
9
Tad će se nad zemljom čitavom stvoriti prah, i on će se pretvoriti u čireve koji će izbijati kao kraste gnojne na ljudima i stoci u cijeloj zemlji egipatskoj.”
10
Tad uzmu pepeo i stanu pred faraona. Onda ga Mojsije baci prema nebu. Od praha nastadoše čirevi koji kao kraste izbiše na stoci i ljudima.
11
Tako da ni čarobnjaci od čireva nisu mogli stati pred Mojsija.
12
Ali Gospod otvrdnu srce faraonovo tako da ih ovaj ne posluša, kako je Gospod i kazao Mojsiju.
13
Tad Gospod reče Mojsiju: „Ujutro idi rano i stani pred faraona pa mu kaži: ‘Ovako govori Gospod, Bog Jevreja: Pusti Moj narod da Mi služi!
14
Inače ću ovaj put sve Svoje pošasti usmjeriti k tvome srcu, slugama i narodu tvome, da shvatiš da na zemlji cijeloj nema sličnog Meni.
15
Jer mogao sam već ruku Svoju ispružiti i bolešću pomoriti tebe i narod tvoj, zbrisati vas sa lica zemljinog,
16
ali sam te ostavio zato da na tebi mogu pokazati Svoju moć i da se Moje ime obznani na cijelom svijetu.
17
Ali budeš li se i dalje suprotstavljao narodu mome i budeš li i dalje sprječavao njihov odlazak,
18
gle, onda ću sutra u ovo doba pustiti da padne grozna tuča kakve u Egiptu nije bilo otkad postoji pa sve do danas.
19
I sada stoku svu svoju i sve što imaš na poljima odvedi na sigurno, jer će padati takva tuča da će stradati svi ljudi, sva stoka i sve što ne bude u kuće sklonjeno!’”
20
Faraonovi službenici koji se plašiše riječi Gospodnje, narede da se sluge i stoka sklone u kuće,
21
a oni pak koji nisu uzimali k srcu riječ Gospodnju, ostave sluge i stoku na poljima.
22
Tad Gospod reče Mojsiju: „Ruku svoju pruži k nebu da tuča udari po cijeloj zemlji egipatskoj, po ljudima i stoci i svemu što raste na poljima zemlje egipatske!”
23
Tad Mojsije pruži štap svoj k nebu i Gospod pusti da grmi i sijeva i plamen se spusti sa neba. I Gospod pusti da tuča pada po zemlji egipatskoj.
24
Bijaše tuča i neprestana grmljavina usred Egipta tako jaka da se ne pamti ništa slično u Egiptu otkad je naseljen.
25
I tuča u zemlji čitavoj pobi sve što je bilo na poljima, od čovjeka do stoke, te uništi sve što je raslo na poljima i sva stabla polomi.
26
Tuče samo nije bilo u zemlji Gošen, u kojoj su živjeli Izraelovi sinovi.
27
Tad posla faraon po Mojsija i Arona te im reče: „Ovaj put sam zgriješio! Gospod je pravedan, ali smo krivi ja i narod moj.
28
Molite Gospoda, jer dosta je bilo grmljavine Božije i tuče, a ja ću vas pustiti i nećete više ovdje biti!”
29
Tad mu Mojsije odgovori: „Kada izađem iz grada, ruke ću svoje ka Gospodu podignuti i onda će grmljavina prestati, i neće više biti tuče da spoznaš da je zemlja Gospodnja!
30
Ali znam da se ti i sluge tvoje još ne bojite Gospoda.”
31
I propadoše lan i ječam, jer ječam već bješe klasao a lan propupao.
32
Pšenica i raž ne propadoše jer rastu kasnije.
33
Tad Mojsije ode od faraona i podiže ruke svoje ka Gospodu, i grmljavina i tuča prestaše, ni kiša više nije padala na zemlju.
34
Ali kada faraon vidje da su kiša, tuča i grmljavina prestali, zgriješi ponovo i stegnu srce svoje, i on i sluge njegove.
35
Tako se srce faraonovo skameni i ne pusti Izraelove sinove da odu, onako kako je Gospod govorio kroz Mojsija.
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 10 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40